Pump-Action Shotgun je sačmarica glatke cijevi sa tubularnim spremnikom za patrone ispod cijevi koja funkcionira potezanjem potkundaka prema natrag i ubacivanjem patrone u cijev guranjem potkundaka prema naprijed (slide ili pump action, pa se često susrećemo sa nazivom pumparica).
Domovina sačmarice je SAD, a uspješno se koristi više od 100 godina, kako od policije, vojske tako i od civila. Nas ovdje ne zanima policijska ili vojna uporaba, već samo civilna.
Po mom mišljenju, sačmarica je idealno oružje za civila, kako za lov i sportsko streljaštvo, tako i za samoobranu i za survival u bilo kojem kontekstu (planinarenje, outdoor, eventualna elementarna nepogoda kao potres, poplava ili u krajnjoj liniji rat).
Idealna je zbog svoje vatrene moći, bez obzira kakvo streljivo se upotrebljava (neletalno – gumeni meci, CS, letalno – sitna sačma, krupna sačma, jedinstveni projektil – tzv. kugla, brenekke ili slug), praktične dužine i težine (ovdje ne mislim na isključivo specijalizirane lovačke modele sa dužom cijevi, već na modele koji su uobičajeno poznati kao POLICE modeli, sa cijevi dugačkom do cca 55 cm, te sa spremnikom za 5-9 patrona).
Puška je po svojoj konstrukciji jednostavna. Kočnica može biti kod branika okidača u vidu poprečnog dugmeta ili na vrhu sanduka, što je slučaj kod manjeg broja ovakvih pušaka (Browning, Mossberg).
Kod pušaka kod kojih je kočnica smještena kod branika okidača, kao kod Winchester Defender modela, kočnicu jednostavno potisnete prstom s lijeva na desno i puška je zakočena, da bi je otkočili, pritisnete dugme kočnice s desne strane na lijevo i puška je otkočena.
Polužica za otključavanje cijevi služi, (nakon što ste ubacili patronu u cijev, zatvarač se zaključa, te ne možete više repetirati potkundakom dok ne ispalite patronu) za omogućavanje pražnjenje patrone koja se nalazi u cijevi; nakon što ste ispraznili patrone iz cjevastog spremnika ispod cijevi pritiskom opet na jednu polužicu koja se nalazi uz ulaz za patrone. Naravno, ovu operaciju treba izvoditi na način da puška OBAVEZNO BUDE ZAKOČENA, a cijev okrenuta u sigurnom smjeru.
Puška se jednostavno rasklapa odvrtanjem čepa na vrhu cjevastog spremnika, te se cijev izvuče prema naprijed i to bi bilo najčešće rasklapanje radi održavanja. Čišćenje cijevi i onih dijelova zatvarača koji su vidljivi i dostupni treba biti redovno, sve ostalo, po potrebi.
Puška se može rasklapati i dalje, ali to nije potrebno činiti često, jer se puška ne može toliko isprljati da bi zahtijevala kompletno rasklapanje i detaljno čišćenje.
Da bi pušku rasklopili za detaljno čišćenje, treba izbiti poprečni štift na sanduku puške koji drži mehanizam za okidanje.
Ovakve puške uobičajeno se rade u kalibru 12 – 12 MAG, ali ih ima u svim poznatim kalibrima za sačmarice, od .410 do 10.
| Bitno je reći da ovakva puška predstavlja moćno i opasno oružje u rukama znalca, da ima veliku vatrenu moć (ako pucate krupnom sačmom, tzv. PP koji sadrži 9 kuglica kalibra 9 mm možete za cca 3-4 sekunde ispucati 72 projektila kalibra 9 mm što ne može ni jedan automat tog kalibra), da može poslužiti za lov sitne divljači, samoobranu od krupne ( ne postoji ništa živo što hoda zemljom što može preživjeti 8 projektila tipa slug ili brenekke ) i kao moćno sredstvo odvraćanja. |
Naravno, za razliku od filmskih efekata, oni u stvarnosti nisu baš toliko dramatični kao na filmu, ali svakako su izuzetno moćni. Čak i hitac iz patrone punjene najsitnijom sačmom može biti smrtonosan iz blizine.
Važno je napomenuti da je ovo inače puška koja nije dalekometna, sa jedinstvenim projektilima tipa slug precizna je do 50 metara (što ne znači da se ne može dobro i precizno pogoditi i na 100 ako ima nišane), ali za one namjene koje sam iznio, sasvim je dovoljna.
Dakle, sačmarica repetirka je meni osobno, najbolje oružje, kako za lov, za streljaštvo i za samoobranu. Kada govorim o samoobrani, onda je to idealno oružje za divljinu, pa ako idete na Aljasku, obavezno ponesite jednu takvu. Možete njome uhvatiti zeca ili se obraniti od grizlija.
U 50 godina koliko imam i koristim pump action sačmaricu za lov i streljaštvo, NIKADA se nije zaglavila, niti opalila sama (što je tehnički nemoguće) a sigurno nije nepouzdana.
Međutim, moguće je da su takvu pušku koristile osobe koje se ne razumiju u oružje, koje nisu upoznate s načinom funkcioniranja iste pa otuda priče o nepouzdanosti, zaglavljivanju i slične bedastoće. Ali, to nije do puške, nego do čovjeka koji je koristi. Da je puška sačmarica pouzdana, kako za lov, tako i za streljaštvo i policijsku i vojnu uporabu dokazuje i činjenica da američka vojska koristi sačmarice više od 100 godina, kao i policija.
Naravno, da bi se takvu pušku koristilo, potrebno je naučiti njome rukovati. Negdje 92-93. jedan policajac vidio je sačmaricu u mom uredu i rekao da bi on to volio imati u službi. Upitao sam ga da li zna rukovati takvom puškom a odgovor je bio potvrdan. Nakon toga, napunio sam tubularni spremnik patronama i rekao mu da pušku isprazni. Prvo je zastao a onda je rekao da se takva puška prazni repetiranjem svake pojedine patrone.
Kada sam mu rekao da mi to pokaže, stao je nakon prve patrone, koja NIJE izašla iz PUŠKE, već je potezanjem potkundaka ušla u cijev. Naravno da se dalje nije mogla repetirati (detaljno je objašnjeno na početku teme kako se to radi), pa je isti rekao da onda te patrone treba ispaliti. Pitao sam ga gdje bi on to nakon smjene ispucao u policijskoj postaji 6-7 patrona? Kao i da li ima spreman šleper patrona koje bi se na takav način pražnjenja trošile godišnje?
Ne želim time reći da je rukovanje sačmaricom znanost niti misterija, to se sve nauči za jedan školski sat.
Sačmarice se uobičajeno koriste za lov sitne divljači, no otkako je izumljena sačmarica – repetirka, koristila se i u ratu i borbi zbog svoje vatrene moći na kratkoj udaljenosti i fleksibilnosti u korištenju raznovrsnog streljiva (sitna sačma, krupna sačma, jedinstveno zrno tipa slug ili brenekke, gumena sačma i gumena zrna, suzavac).
Policija koristi borbene sačmarice više od 100 godina, a prva velika uporaba borbenih sačmarica zabilježena je u I svjetskom ratu od strane Amerikanaca. Tijekom II svjetskog rata, koristila se na Pacifičkom ratištu, a u džunglama se osobito koristila u Vijetnamskom ratu.
Danas se borbene sačmarice, kako repetirke tako i poluautomatske koriste kod policije i vojske gotovo u cijelom svijetu, a proizvode ih i Kinezi i Rusi. U stvari, danas gotovo da i nema tvornice oružja u svijetu koja ih ne proizvodi.
Borbene sačmarice su i danas najčešće adaptacije lovačkih sačmarica, sa produženim spremnicima, ručkama i taktičkim nišanima, no tijekom XX stoljeća pojavilo se nekoliko specijaliziranih borbenih sačmarica kroz razne programe za unapređenje tog oružja, od kojih je većina već zaboravljena. Trenutno sačmarice izgledaju kao lovačke, sa skraćenom cijevi, ili kao moderne poluautomatske puške AK 47 ili AR 15 sistema.
Po mom mišljenju, prvo mjesto na listi svakako pripada Benelli Super 90 M3 modelu, koji je i sačmarica i poluautomat, izuzetno pouzdan i kvalitetan, koristi ga vojska i policija širom svijeta, a koriste ga i IPSC strijelci.
Puška funkcionira kao klasična pump action repetirka, no, ako zakrenemo prsten na kraju tubularnog spremnika i fiksiramo ga u tom položaju, dobivamo poluautomatsku sačmaricu koja funkcionira na principu inercionog zatvarača, što je karakteristika Benelli poluauautomata.
Ovaj model je unaprijeđeni model M1, poluautomatska sačmarica koja je, kada se pojavila, reklamirana sloganom “ne postoji strojnica koja može ispaliti 72 metka za manje od 3 sekunde. Benelli M1 može”. Naime, 8 patrona buckshot (ili kod nas popularna PP) koliko stane u pušku, sadrži 9×8 zrna kalibra 9 mm koje se doista mogu ispaliti za manje od 3 sekunde.
WINCHESTER Model 1897, poznata kao Trench Gun, Model 97 and M97.
Vjerojatno prva borbena sačmarica usvojena u naoružanje jedne vojske (USA ARMY), koristi se a i proizvodi i dan danas (proizvode je Kinezi, originalna se prestala proizvoditi 1957.).
Ova sačmarica korištena je u I svjetskom ratu od strane američke vojske i izazvala je pravi pomor među njemačkim vojnicima. Ako uzmemo u obzir da su se vodile rovovske borbe, gdje Mauser 98 s obrtnočepnim zatvaračem na njemačkoj nije bio konkurentan ni po brzini paljbe ni po vatrenoj moći Winchesteru97 na američkoj strani. Pet metaka 7,9 x57 prema osam patrona kalibra 12 sa po 9 kuglica kalibra 9 mm jednostavno nisu imala šanse.
Možemo zamisliti 50 vojnika naoružanih sačmaricama kako odbijaju juriš vojnika naoružanih vojničkim puškama Mauser 98… Nijemci su, nakon pokolja njihovih vojnika u jednom takvom susretu, uložili službeni protest američkim vlastima, koji je, naravno, odbijen.
Ovo odbijanje toliko je uznemirilo Nijemce, da su objavili kako će strijeljati svakog američkog vojnika koji bude uhvaćen sa sačmaricom. Naravno, Amerikanci su odmah odgovorili da će u tom slučaju strijeljati svakog zarobljenog njemačkog vojnika za odmazdu. Jedinstveni projektil (brenneke, slug, ideal, kugla) koristi se za lov na divlje svinje. Za ostalu visoku divljač obavezan je lovački karabin, barem kod nas.
Policija takve projektile koristi za gađanje na daljinu (kada imaju samo sačmarice), za suzbijanje demonstracija (sa gumenim projektilom-neletalno zrno), za zaustavljanje automobila pogotkom u motor (za to se u USA jedno vrijeme koristila poluautomatska sačmarica ITHACA ROADBLOCKER kalibra 10) i za razvaljivanje vrata pri upadima SWAT timova ( puca se u šarke vrata, ne u bravu).
Da podsjetim: kalibar 10 VEĆI je od kalibra 12.
Kalibar sačmarica određen je brojem kugli koje se mogu izliti iz jedne engleske funte olova (453,6 g). Ako se od olova teškog 1 engleske funte napravi 16 jednakih kugli, one će imati promjer jednak unutrašnjem promjeru cijevi čiji je kalibar označen brojem 16.
Dakle, više kugli, MANJI kalibar. Manje kugli – VEĆI kalibar.
Sačmarice se pune umetanjem patrone u tubularni spremnik. Jedna po jedna, mogu i dvije odjednom, ali to treba uvježbati. Za takva dvostruka ili četverostruka punjenja postoje specijalni držači patrona, koji se nose na pojasu. Postoje i sačmarice koje se pune spremnicima od 5, 10 ili 15 patrona (Moosberg i Remington imaju takve modele), iako ih baš ne vidim u uporabi. Naravno, poluautomati tipa AK 47 i Ar 15 pune se spremnicima sa 5, 10, 15 ili više patrona.
Ima i modela posebno napravljenih za IPSC i 3 gun natjecanja, sa tubularnim spremnicima u koje stane po 13 patrona i koji su dulji od cijevi. Opet, to je usko specijalizirano i nema praktičnu primjenu osim za sport. Bolje je imati nešto što može poslužiti za sport, lov i samoobranu.
Edgar Franjul
Haplološko društvo Pula