Čovjek se rodio bez pandža, očnjaka, rogova i ostalih prirodnih oružja. Ali, za razliku od životinja koje se sa svojim oštricama rađaju, čovjek do svoje oštrice dolazi sam, tako da je napravi. Nekada… Danas je kupuje, iako ima i onih koji svoje oštrice i dalje rade sami.
U svakodnevici je nož neophodna alatka – od rezanja kruha, špeka i luka, pa do otvaranja paketa, rezanja papira i ostaloga.
Meni je nezamislivo uza sebe nemati barem jedan nož, ovisno o prigodi može biti preklopni ili fiksni, manji ili veći, ali svakako oštar i pri ruci.
No, uz praktične namjene, postoje i ljudi koji sakupljaju noževe. Razlog – pa zašto bi uopće bio potreban nekakav razlog?
Za nož nije potrebna nabavna dozvola, pa je i to možda jedan od razloga zašto nožari svakodnevno izbacuju na tržište nove modele, dok istodobno samo u Italiji ima više od 14 000 ljudi koji se bave izradom noževa i od toga žive. Naravno, to su skupi noževi, neki od njih i prava umjetnička remek djela a cijene im se kreću i preko 10 000 $.
Meni ako se desi da zaboravim ponijeti nož, a to se događa vrlo rijetko, obično tada nož zatreba za nešto. Na svu sreću, obično nosim i Leatherman, pa se poslužim njegovom oštricom.
Ali, nož je definitivno potreba. Poklonio sam nož prijatelju koji nikada nije nosio nož, niti se u noževe razumije i za par tjedana rekao mi je da više ne može bez noža: otvaranje omotnica, CD-ova, rezanje kruha, selotejpa – uglavnom shvatio je da puno stvari oko kojih se prije mučio, sada može odraditi nožem.
Sigurnosna pravila za rukovanje nožem
Kao što postoje sigurnosna pravila za rukovanje vatrenim oružjem, postoje i pravila za rukovanje nožem/noževima. Dobro ih je znati.
| Nikad ne ugrožavaj nikoga nožem, čak ni u šali, jer je to ozbiljno kazneno djelo. |
| Nikad ne glumataj s nožem. Ne mašite njime nepotrebno ispred drugih. Znajte da neki ljudi imaju strah od oštrice – koliko god vi to shvaćali ili ne. |
| Uvijek ostanite unutar zakona. Postoje mnoga mjesta gdje danas ne možete nositi nož – bilo koji nož. Nikad ne nosite nož ili bilo koji alat na nogometne utakmice, zrakoplov, sud, … |
| Spremite vaše noževe na sigurno. Djeca i noževi ne idu skupa. Noževe treba spremiti na sigurno mjesto daleko od djece, spremljene u futrolu ili odgovarajući držač. |
| Nikad ne koristite nož u okolini gdje to može biti opasno. Osigurajte da je vaš nož oštar nož, u ispravnom stanju, i nikada ga ne koristite za svrhe za koje nije izrađen. |
| Prava oštrica za pravi posao. Odaberite nož koji odgovara zadatku. Ako ste kuhar, vjerojatno će vam trebati prilično velika oštrica. |
| Uvijek održavajte oštricu vašeg noža. Ne treba uvijek biti kao britva, ali uvijek imajte na umu da oštar nož znači siguran nož. Što je manje snage potrebno za rez, manja je i opasnost da vam nož isklizne iz ruke. |
| Pokažite vašu ljubav prema oštricama. Iznenadili biste se koliko ljudi dijeli vašu ljubav. |
| Ne bojte se vlastitog noža. To je samo alat i sam od sebe neće vas povrijediti. Koristite ga kao i svaki drugi alat, čuvajte ga, održavajte ga, a uz odgovarajuće mjere opreza bit ćete sasvim sigurni. |
Što je dobar nož?
Što čini dobar nož? Ovo je vrlo teško pitanje. I jako glupo pitanje. A dobar odgovor dao je prijatelj Boris, zaljubljenik u noževe:
Dobar nož je nož koji služi svrsi. Oblik noža: Moje osobno mišljenje je da je clip point (bowie, kak bi se reklo u narodu) najuniverzalniji oblik oštrice. Ovakav nož može jako dobro ubosti istodobno održavajući veliku krivulju oštrice za ugodnost rezanja. Dakle oruđe i oružje a sve u jednom predmetu. Za njime odmah drop point tip oštrice! Jednobridni!
Uz to, može se lako naoštriti i lažni brid (gornja krivulja noža od špica prema leđima oštrice) tako da time clip point oštrica dobija vrlo zanimljiva svojstva za ubadanje. Ovo je vrlo bitno jer se nikada ne zna kada će nož morati u nuždi poslužiti kao oružje. Još jedno bitno svojstvo clip-point oštrice je način na koji se nož zabada. Kod bodeža ili mesarskih noževa sa posve ravnim leđima, nož pri ulasku u tkivo putuje posve ravno. U slučaju clip point oštrice (i drop pointa sa jednim reznim bridom) nož pri ulasku u tkivo “surfa” leđima od špica po rubu rane, dočim se pri prodiranju mijenja kompletna putanja u unutrašnjosti rane i radi se ogromna šteta. Vrlo korisno za brzo i sigurno usmrćivanje divljači u slučaju da nož mora poslužiti kao šiljak za zamku ili vrh koplja.
Ako je nož dobro konstrukcijski napravljen (od drške prema sredini, oštrica se lagano širi pa onda ide u špic), nož će biti nenadmašiv za povremene poslove cijepanja!
Sljedeći vrlo bitan parametar je konstrukcija oštrice. Najidealniji oblik noža bi bio nož koji ima dršku i oštricu iz jednog komada. Dakle bez tanjenja drške, bez ureza za štitnike, sve kompletno iz jednog komada iste širine i iste debljine kao što je i oštrica. Zašto?
Strojarski gledano, nož je najranjiviji na mjestu gdje oštrica postaje drška. S obzirom da mali zločesti stresovi i napukline najlakše nastaju u zonama gdje neka konstrukcijska promjena, noževi tu najčešće pucaju. Nož koji se nosi vani u divljinu, ratište ili gdje god i o kojem život može ovisiti ne smije patiti od ovakvog nedostatka. Znam da je nož koji ima lijepu gumenu dršku lijep i praktičan, ali taj isti nož u dršci ima metalni štapić koji je vrlo podložan otpadanju. Ovakav nož je podoban samo za rezanje i povremeno ubadanje.
Nije dobar za cijepanje, za biti poluga, lopata ili što već može doći nužda da ga se upotrijebi.
Idealna debljina pouzdanog noža je iz mog skromnog iskustva 6 mm. Takav nož može biti dug i širok a opet dovoljno lagan i dovoljno težak da ga se da nositi i upotrijebiti za sve poslove. I dovoljno otporan! Ostale dimenzije odaberite po osobnom ukusu. Bitno je da za vas služi svrsi svojim dimenzijama.
Nažalost doba velikih bowie noževa za pasom je nepovratno prošlo otkad su kokoši počele pisat zakone i ljude pretvorili od suverenih vladara svojim životom u stoku sitnog zuba dostupnu za klanje svakom ološu. Tako da ćete svoj idealni nož morati odabrati tako da bude idealno prikriven. I jako malen.
I glavno pravilo upotrebe noževa: DVA JE UVIJEK BOLJE OD JEDNOG!
Ovdje je Boris potpuno u pravu : Točno je da su dva bolja od jednog !
U biti, dva noža su minimum. Jedan nož definitivno nije dovoljan za neke vanredne aktivnosti.
Sa velikim Trail Masterom ili sličnom nožinom baš se ne može očistiti češnjak, luk ili jabuka, a sa malim nožićem ne možeš raditi nešto ozbiljnije. U biti, uz manji i veći nož, trebalo bi imati i sjekiru.
To “trojstvo” garantira da će svi radovi koji se takvim alatom obavljaju biti doista i napravljeni.
Veliki nož može poslužiti za sjeckanje grana, ali njime se baš ne mogu zabiti klinovi za šator.
Što je dobar nož? – Svakako onaj nož koji je pri ruci i koji obavlja svaki posao koji mu namijenimo. Pod time ne mislim na cijepanje, šarafljenje, nabijanje i slično. Nož ipak nije ni čekić, ni lopata ni kramp i u pravilu služi za sječenje i rezanje.
Da li siječemo ili režemo papir, meso, mrkvu, kobasice ili luk, nož mora odraditi posao, što znači da mora biti prvenstveno OŠTAR. Mora biti i ČVRST, UDOBAN za držanje u ruci i SPRETAN, da bi se njime moglo REZATI bez napora.
EDC Knife ili nož za svakodnevno nošenje
EDC nož – nož koji se nosi svaki dan.
Zašto bi netko uopće nosio nož? To ćete najčešće čuti od laika kojima je i nož za mazanje marmelade bauk. Zašto je to tako – ne zna se.
No, činjenica je da je nož prvi čovjekov alat za raznorazne namjene i da je bez noža puno stvari nemoguće napraviti. Zato oni koji znaju uvijek pri sebi imaju barem jednu oštricu.
Od malena sam želio imati svoj nožić – i odmalena sam ga (ih) i imao.
Počevši od malog preklopnog no name nožića, preko kupovine malog skakavca (koji je nakon par dana zahrđao), pa do odlaska u Trst i kupovine prvog pravog noža i to talijanskog skakavca.
Nažalost, nije dugo trajao – izgubio sam ga, ispao iz džepa. Nakon toga, od oca sam na poklon dobio novi skakavac, manji i sa drškom od roga.
Kao mladom lovcu, nož mi je trebao zbog više razloga, pa sam u Trstu kupio lovački preklopni nož. Imao je i izvlakače za patrone kalibra 16 i 12, pilicu, otvarač za konzerve i još ponešto. No, poklonio sam ga prijatelju, amerikancu, koji je tada nosio Pumin folder.
Nakon toga, u Lovcu u Zagrebu, kupio sam MIKOV, češki lovački preklopni nož, koji sam nosio dugo vremena, a imam ga i dan danas. Uz nož išla je i kožna futrola za remen, pa sam nož nosio svakodnevno, na čuđenje poznatih i nepoznatih.
Nož je korišten u svakodnevnim prigodama, rezao je kruh i kobasice, otvarao pisma, pivske i vinske boce: – ukratko, bez noža se doista ne može.
Kako je vrijeme prolazilo a nove tehnologije osvajale, došlo je vrijeme za nabavku jednog “poštenog noža, koji se može nositi u džepu – jer je izmišljena klipsa.
Dakle, moj prvi izbor bio je Spyderco POLICE, ali zbog nedostatka državnog proračuna, morao sam se zadovoljiti sa modelom ENDURA. Malo sam mu dotjerao oštricu, da se razlikuje od ostalih na koje eventualno naletim..
Nakon izvjesnog vremena, dobio sam na poklon Spyderco PRO VENATOR. Onda je došao i POLICE, a kasnije je bilo još nekoliko paukova… Trenutno, kao i najviše vremena do sada nosim Police, svakako odličan izbor – metalni nož, tanke ručke, nigdje ne zapinje, odlično leži u ruci, jako zgodan za nošenje.
Najbolji EDC nož je onaj koji je dovoljno kvalitetan da služi, a dovoljno jeftin da te boli briga ako se ošteti ili dobije noge.
Puno puta sam imao priliku u dućanu s noževima čuti i vidjeti kakvi noževi i koje cijene se traže i u 99,99 % slučajeva riječi su bile: 140 kuna za nož, pa to je preskupo!!!
Meni, kao osobi koja sakuplja, nosi i koliko toliko i koristi svoje noževe to je bilo smiješno, jer moji noževi, čak i preklopni, spadaju u neke jako čudne i visoke cjenovne razrede. No, to ipak ima svoju logiku: nož za korištenje, prosječnom korisniku treba rezati i biti što jeftiniji i time su sva njegova isčekivanja ispunjena. Ako se pri korištenju polomi ili izgubi, nikom ništa, ide se po drugi od 50-60 kuna i sve 5.
Kako ja ipak nisam prosječni korisnik, unatoč recesiji, nije mi žao dati lijepe novce za neku dobru oštricu koju nemam a koja mi se sviđa. Poanta je u tome, da nakon duljeg bavljenja noževima, moram naići na nešto, po mom načinu razmišljanja i gledanja na nož, posebno, a takvih primjeraka baš i nema previše.
Tj. baš ih i ima previše jer je industrija noževa ogromna, stalno izlaze novi modeli i jednostavno se nešto od toga novoga jednostavno mora nabaviti, naravno, uz reklamu koja će vas uvjeriti da baš taj i takav nož jednostavno morate imati, kao što morate imati i najnoviji auto, novi stan, novi TV od 2 metra …
Istina je da se s preglomaznim nožem ne može raditi ništa korisno osim mahati i vitlati zrakom i eventualno presjeći stol. Kao što na pitanje – koji pištolj/revolver odgovaram – čemu će služiti i za što će biti namijenjen, isto je i s noževima.
Šiljenje olovaka, rezanje i čačkanje noktiju, mazanje paštete na kruh i rezanje tog istog kruha može se izvesti sa nožićem od 30 eura kao i sa onim koji košta 10.000 $, ovisi koji si korisnik može priuštiti.
Kao i sa satovima, točno vrijeme pokazuje mali Casio od 50 eura kao i najskuplji Gerald Genta od 3 milijuna dolara, no ja bih ipak više volio imati ovog drugog.
Pravi nož uvijek mora imati ime i prezime, tj. uz naziv proizvođača, ide i model, kao i oznaka materijala od kojeg je nož napravljen, npr Spyderco Police, AUS 8 ili VG10. Ako je nož ručni rad ili neka jeftakuša, onda toga u pravilu nema.
Kad shvatite da vam je nož najbolji prijatelj, onda se potreba pretvori u ljubav i kolekcionarstvo. Ovako je izgledala moja kolekcija u neka bolja vremena:
