
Kako odabrati univerzalni lovački karabin – osnovna orijentacija
Ovaj članak je nastavak ranije objavljenog članka. Ako ga niste pročitali, kliknite ovdje.
U prvom dijelu ovog teksta, izbor po kriteriju jednostavnosti i univerzalnosti logično je vodio prema repetirajućoj puški, odnosno klasičnom lovačkom karabinu.
Međutim, svaki je karabin drugačiji – bilo po tehničkim detaljima, ergonomiji ili cijeni – pa se nameće ključno pitanje: kako napraviti konačni izbor prilagođen budućem vlasniku?
Prvi i najjednostavniji korak u tom procesu jest kategorizacija prema cijeni. Tržište lovačkih pušaka, ugrubo, dijeli se na četiri klase – od najniže do najviše.
Komplikacija pri izboru proizlazi iz činjenice da:
- svaka puška puca,
- svaka je dovoljno precizna,
- svaka je sigurna za korištenje prema važećim industrijskim standardima,
- svaka je tvornički testirana na visoke tlakove.
I ovdje dolazimo do prve važne činjenice: razlika u cijeni ne znači automatski i razliku u očekivanoj preciznosti. Preciznost ne dijeli puške po klasi – ona je kod svih unutar prihvatljivih standarda. Drugim riječima, budget puška može biti jednako precizna kao i puška visoke klase. Ono što zaista treba promatrati jesu:
- ergonomija puške
- tehničke specifikacije koje određeni model nudi unutar svog cjenovnog razreda
Ergonomija – što zapravo znači da „puška leži“?
Ergonomija puške često se opisuje subjektivnim izrazom da „puška leži“, no taj pojam je potrebno jasno definirati. Radi se o usklađenosti puške s anatomijom i navikama strijelca, a ne o mističnom osjećaju ili reputaciji marke.
Upravo su ergonomija i tehničke značajke glavna tema ovog teksta, kao i način razmišljanja koji budući vlasnik treba savladati kako bi se barem osnovno orijentirao pri ulasku u lovačku trgovinu.
Tri osnovne smjernice pri izboru karabina
U nastavku ću obraditi tri ključna aspekta:
- 1) Cijenovni rang puške prema klasi (ekonomska, srednja klasa, visoka klasa, ili luksuz)
- Budget puške,
- Puške srednje klase
- Tvorničke puške visoke klase i
- Luksuzne puške.
- 2) Ergonomija puške
- nišani u odnosu na kundak
- visina kundaka
- dužina kundaka
- 3) Tehničke značajke, u više detalja
Ekonomska (ili budget) klasa – do 1.200 EUR
Puške iz ove kategorije u potpunosti su pouzdane za lov i dovoljno precizne za sve uobičajene lovačke namjene. Međutim, dolaze uglavnom u osnovnoj konfiguraciji, bez dodatne ili luksuznije opreme.
Mjesta na kojima proizvođači ostvaruju uštede ovise o njihovoj filozofiji proizvodnje i tehnološkom procesu, ali najčešće se radi o sljedećem:
- polimerski kundaci, ili drveni kundaci bez checkeringa
- cijevi bez mehaničkih nišana
- polimerski spremnici
- sigurnosne kočnice koje blokiraju isključivo okidač
- Aluminijske glave
Unatoč tim pojednostavljenjima, ove puške i dalje zadovoljavaju sve sigurnosne i tehničke standarde industrije.
U ovu skupinu spadaju, primjerice, sljedeći modeli:
- Bergara B14
- Savage Axis
- Franchi Horizon
- Ruger American rifle gen 2
- Browning A bolt
- Mauser M18
- Sauer 100
- Ata arms

Srednja klasa pušaka – „best buy“ kategorija
Srednja klasa lovačkih pušaka često se s pravom naziva „best buy“ klasom. Riječ je o puškama u cjenovnom rasponu od otprilike 1.200 do 2.500 EUR, koje nude najbolji omjer uloženog i dobivenog za većinu lovaca.
U ovoj klasi puške su u pravilu bolje opremljene, izrađene od kvalitetnijih materijala i s više pažnje posvećene detaljima u odnosu na ekonomsku klasu.
Najčešće značajke pušaka srednje klase uključuju:
- poboljšane okidačke mehanizme, često s mogućnošću podešavanja sile okidanja
- u nekim slučajevima ubrzicu (set trigger)
- mehaničke nišane koji su vrlo često sastavni dio puške
- kvalitetnu pripremu za montažu optike
- manji udio polimernih materijala, uz veću zastupljenost drva ili metala
- naprednije sigurnosne kočnice, s više opcija ili razina blokiranja (npr. blokada okidača i/ili zatvarača)
- Chekering, na drvenom kundaku
Važno je naglasiti da ne mora svaki model imati sve navedene značajke. Točne specifikacije ovise o proizvođaču, modelu i njegovoj namjeni, no upravo se u ovoj klasi najčešće nalazi najbolja ravnoteža između funkcionalnosti, kvalitete izrade i cijene.
Primjeri:
- Mauser M12
- Sauer 101
- Browning X bolt
- Sako 90
- Tikka T3x

Visoka klasa pušaka – dugoročna investicija
Puške visoke klase predstavljaju dugotrajnu investiciju i ne kupuju se impulzivno ili na brzinu. Riječ je o oružju namijenjenom lovcima koji točno znaju što žele, koji cijene vrhunsku izradu i koji očekuju maksimalnu pouzdanost u svim lovnim situacijama.
Cjenovni raspon ove kategorije u pravilu se kreće od 2.500 do 5.000 EUR, a kod pojedinih modela i znatno više.
Puške visoke klase odlikuju se:
- vrhunskom kvalitetom izrade, i materijala
- najkvalitetnijim tehničkim rješenjima
- bogatom i promišljenom opremljenošću
- besprijekornom završnom obradom svih detalja
Po svojoj konstrukciji i opremi, ove puške pokrivaju praktično sve lovne situacije, nude izuzetno rukovanje i najvišu razinu sigurnosti korištenja.
Kod mnogih modela dostupna je i mogućnost izmjene cijevi, što dodatno povećava njihovu svestranost. Iako se takva rješenja danas mogu pronaći i kod pojedinih modela srednje klase, u visokoj klasi ona su u pravilu tehnički zrelija i preciznije izvedena.
Gledano u cjelini, po ukupnim karakteristikama teško je pronaći nešto bolje u svijetu serijski proizvedenih lovačkih karabina.
Primjeri
- Merkel Helix
- DWM Mauser 98
- Blaser R8
- Sauer 505

Luksuzna klasa, je cjenonovni rang iznad 10.000 EUR.
Luksuzna klasa obuhvaća puške u cjenovnom rangu iznad 10.000 EUR, a vrlo često i višestruko više od toga. Kod repetirajućih modela, luksuzne puške po čistim performansama teško mogu nadmašiti kvalitetnu tvorničku pušku srednje ili visoke klase. Njihova vrijednost ne leži primarno u boljoj preciznosti ili učinkovitosti, već u ručnoj izradi, tradiciji i majstorskom radu specijaliziranih radionica.
U ovoj klasi značajno se širi izbor konstrukcija i kalibara: od klasičnih repetirajućih sustava, obično mauser 98 sustav preko preklopnog oružja, do jednociјevnih i dvociјevnih pušaka.
Posebno mjesto zauzimaju veliki tropski kalibri, namijenjeni lovu na opasnu afričku divljač. Kalibre poput .375 H&H i veće danas je sve teže pronaći u standardnoj tvorničkoj ponudi, dok su u luksuznoj klasi oni i dalje česti. Ručna izrada u malim majstorskim radionicama podrazumijeva izuzetno velik broj uloženih radnih sati, a često uključuje: umjetničke gravure, rijetke i visokokvalitetne vrste drva ugradnju plemenitih metala u dekorativne svrhe. Za izradu radnih dijelova koriste se najkvalitetniji dostupni materijali, uz strogu kontrolu svakog segmenta.
Za prosječnog lovca na području Hrvatske, ovakva puška nije realna potreba. Ona je najčešće: statusni simbol vlasnika, ili, alat za vrlo specifične oblike lova, poput lova na afričku opasnu divljač, gdje je koriste profesionalni lovni vodiči ili visoko platežni klijenti.
Dovoljno je pogledati renomirane majstorske radionice kako bi bilo jasno da puške s cijenom od 100.000 EUR i više nisu rijetkost:
- Scheiring
- Holland and Holland
- Westley Richards
- Purdey
- Rigby
- Fanzoj
- Borovnik

ERGONOMIJA, ILI “KAKO PUŠKA LEŽI”.
Sužavanje izbora i ergonomija puške
Nakon što se u širem izboru definiraju modeli prema cjenovnom rangu, u užem izboru potrebno je odabrati nekoliko pušaka koje budućem vlasniku vizualno odgovaraju i zatim ih detaljnije analizirati.
Prvi dio potrage po cijeni obično započinje na internetu. No, sljedeći i jednako važan korak jest obilazak trgovina i oglasnika. Ružnu pušku neće nitko kupiti – a o ukusima se ne raspravlja. U obzir dolazi ono što je oku ugodno. To je prvi stvarni uvjet.
Kundak i ergonomija
Puška se pri gađanju oslanja na četiri točke oslonca:
- potkundak (lijeva ruka)
- rukohvat kundaka (desna ruka)
- rame
- obraz
Ako je kundak prenizak u odnosu na položaj glave pri ciljanju, strijelac mora izduživati vrat i spuštati glavu, obraz gubi kontakt s obrazinom kundaka, a puška gubi jednu stabilnu točku oslonca. Kao posljedica, strijelac ne može biti konzistentno precizan.
Naravno, postoje rješenja – od izmjene kundaka u puškarskoj radionici, do kupnje dodatne sintetičke obrazine koja se navlači na kundak. No postavlja se logično pitanje: je li to uopće potrebno ako se već kupuje funkcionalno lovačko oružje? Prva provjera: prirodno poravnanje.
Prvi i osnovni test jest da puška:
- ugodno leži u rukama
- prirodno poravnava oko s nišanom ili ciljnikom
To znači da mora imati odgovarajuću visinu i dužinu kundaka.
U praksi, pušku treba uzeti u ruke, prisloniti na rame i pokušati bez napora poravnati oko s ciljnikom. Ako je položaj prirodan i ne zahtijeva svjesno prilagođavanje tijela, kundak je blizu idealne mjere. U konačnici, cilj je pronaći kundak prilagođen vlastitoj građi, jer nijedna osoba nije tjelesno ista.
Posebnosti starijih i modernih pušaka
Kod izbora rabljenih modela može se naići na sve i svašta.
Većina starijih pušaka projektirana je s izraženo spuštenim kundakom, prilagođenim prvenstveno ciljanju preko mehaničkih nišana. Ako se razmatra kupnja starijeg modela, poravnanje oka s optičkim ciljnikom mora biti prva provjera.
Kod modernih pušaka, proizvođači se trude pronaći što univerzalniju mjeru kundaka. Iako idealno rješenje ne postoji, dizajn kundaka posljednjih je desetljeća značajno napredovao, pa današnje puške nude visok stupanj prilagodljivosti širokom krugu korisnika.
Unatoč tome, pušku je uvijek potrebno uzeti u ruke u trgovini i provjeriti kako leži te kako se oko poravnava s cijevi i nišanima.
Primjeri iz prakse
Primjer puške koja meni osobno nikako ne odgovara jest CZ 557. Da bih poravnao mehaničke nišane, moram se izrazito saviti u vratu, zgrčiti i snažno pritisnuti obraz uz kundak.
Tzv. hogback (svinjska leđa) oblik kundaka kod tog modela podiže mi glavu previsoko, što mi otežava poravnanje oka s mehaničkim nišanima.

Suprotan primjer je starija Zastava, danas rijetka na tržištu – preteča lovačkog karabina M70 (model M68 iz 1960-ih). Taj model ima toliko spušten kundak da gubim oslonac za obraz, zbog čega nije prikladan za ciljanje kroz optiku. Puška je jasno dizajnirana za korištenje mehaničkih nišana.

Puške bez mehaničkih nišana, visoka obrazina kundaka
Velik broj modernih modela danas se proizvodi bez mehaničkih nišana i namijenjen je isključivo uporabi optičkih ciljnika. Kod takvih pušaka obrazina kundaka obično je nešto viša.
Dobar povijesni primjer su starije Weatherby puške, posebno poznate po snažnim magnum kalibrima. Namijenjene su lovu na većim udaljenostima, gdje mehanički nišani nemaju praktičnu ulogu.
Njihov visoki Monte Carlo kundak postao je prepoznatljiv upravo zbog takve namjene.
Visina kundaka, određuje položaj oka kod ciljanja, i položaj glave na četvrtoj točki oslonca, na obrazini.

Dužina kundaka (length of pull)
Osim visine kundaka i obrazine, druga ključna stavka je dužina kundaka. Prekratak kundak stišće ruku u laktu i dovodi optiku preblizu licu. Predugačak kundak rasteže ruku, savija vrat i pomiče okidač predaleko za prirodan dohvat kažiprstom

Ova mjera na engleskom se naziva “length of pull”. Kako provjeriti odgovarajuću dužinu?
Puška se uzima za rukohvat desnom rukom, a zadnji dio kundaka oslanja se na unutarnju stranu lakta. U tom položaju: jagodica kažiprsta mora točno sjesti na okidač
Ako ne može doći do okidača – kundak je predugačak
Ako okidač dolazi na sredinu prsta – kundak je prekratak
Dakle, dužina kundaka o kojoj govorimo, odnosi se na duljinu od zadnjeg brida kundaka, do okidača, a mjeri se duljinom od unutrašnje strane lakta, do kažiprsta osobe, gdje kod provjere kažiprst svojom prednjom jagodicom mora biti na okidaču.
Moderni dizajn i mjere kod tvorničke puške su od 34.2 cm, do 36.8 cm u prosjeku, gdje američki proizvođači rade u dužini 33.6 do 34.9, dok europski rade u prosjeku nešto duže kundake 35.5 cm do 38.1 cm.
Na kraju da bi se poneki model puške što bolje plasirao na tržištu. Pojedini modeli rade se sa prilagodljivom ergonomijom visine obrazine, i dužine kundaka, što jest praktično rješenje, ali vizualno nije uvijek idealno. Prilagodljivi kundak je sve češći kod taktičkih i sportskih pušaka, a rjeđe kod lovačkih, iako se I tu povremeno nudi kao rješenje.
TEHNIČKE ZNAČAJKE PUŠKE ZA KONAČNU ODLUKU.
(Mali detalji, koji puno vrijede)
I sad se postavlja ključno pitanje: kako izvući maksimum iz uloženog? “The devil is in the details” što kažu Anglo saksonci, odnosno vrag je u detaljima! Mislim da neko tko prvi put kupuje pušku bez iskustva, ne razmišlja o svim detaljima.
Na primjer ne razmišlja, kakva je kočnica, ni kakav je okidač. Smjer razmišljanja neiskusnog kupca jest: Da li je precizna, u kojem je kalibru, i koliko košta? A to je uglavnom krivi način razmišljanja. Puška pruža daleko više detalja na koje se može obratiti pažnju.
Većina pušaka su danas precizne, sa garancijom preciznosti, koja je tipično 1 MOA u reklamnim porukama. 1 moa, predstavlja vrijednost jedne kutne minute, i takva garancija preciznosti trebala bi omogućiti grupu pogodaka od oko 30 mm na 100 metara.
Starije puške rađene do osamdesetih godina, zadovoljavale su preciznošću do 2 MOA (60 mm na 100 m). Ispunjavale su svoju svrhu. Standard preciznosti se danas podigao, ali ovo su vrijednosti o kojima govorimo.
Važno je naglasiti, da su moderne puške preciznije od starijih, i da o precinzosti ne treba razmišljati kao nekom izvanrednom uvjetu. Mnogi proizvođači budget pušaka često naglašavaju preciznost u reklamnim tekstovima da bi zaobišli spoemnuti druge načine uštede u proizvodnji kao na pr, plastične ili aluminijske dijelove, odljeve metala, i slično.
Drugim riječima, preciznost je danas industrijski standard, prisutan gotovo u svim cjenovnim razredima – od ekonomskih do luksuznih pušaka. Izuzeci postoje, ali su rijetki.
Dakle, što onda razlikuje pušku od puške? Oprema I tehnički detalji! Neki tehnički detalji važniji su od drugih, ali prioritet važnosti ovisi samo o pojedincu.
Pa evo što treba gledati, što se može očekivati, a onda na kraju i odabrati prema svojim potrebama.
Materijal cijevi – Chrome – moly, ili inox.
Chrome – moly cijev, je oubičajena cijev, na većini pušaka. Zahtjeva osnovno održvanje I čišćenje. Zadovoljava sve uvjete lova. Obično je brunirana, ali moče biti zaštićena pramzima poput durakote ili cerakote. Sama brunaža najbolje izgleda, daje plavkasti sjaj, ali ujedno je I najslabija zaštita od korozije.
Za inox cijev smatra se da je otporna na sve atmosferalije, i preporuka je za ektremne vremenske uvjete, hladnoće, vlage u zraku, itd. Proizvođači tvrde, inox se može bolje ispolirati, što smanjuje trenje u cijevi, smanjuje naslage u cijevi, lakše je za održavanje i vjerojatno ima zbog toga duži životni vijek.

Dužina cijevi:
Nekad je zlatni standard bio 60 cm za srednje kalibre, a 65 cm za magnume. Ali tržište pita kratku cijev, i lovcima je fix ideja “kratka puška”, a proizvođači slušaju. Tako da se može naći 300 win mag u cijevi od 51 cm. Kratko I praktično naizgled, ali to nije riješenje.
Za magnum kalibre potrebna dužina cijevi, odnosno unutarnji volumen cijevi da se dobije potpuno izgaranje baruta. Ako je cijev kratka, izgaranje se dešava na ustima cijevi, i rezultira jakim bljeskom koji može zaslijepiti u noćni uvjetima, jakim trzajem, glasnim pucnjem, odskokom puške i neugodnim iskustvom.
Kalibri koji trpe kratke cijevi su 308 win, ili 9.3×62. Prvi je dizajniran za kratke cijevi, a 9.3 zbog svoje širine, ima veliki volumen cijevi dovoljan za svo izgaranje baruta.
Sve u svemu, za srednje kalibre cijev 56 cm je novi moderni zlatni standard, a ne manja dužina od 60-62 cm vrijedi za magnum kalibre. Za kratke cijevi ispod 56 cm, eventualno uzeti 308 win.
Sve drugo u većini slučaja ide na štetu korisnika, uz čast iznimkama

Debljina cijevi:
Lovačka cijev je tanka, lagana ali i sklona pregrijavanju kod više hitaca na streljani, i uslijed toga podložna gubitku preciznosti ako dođe do pregrijavanja. Debljina cijevi, oko 17 mm na ustima cijevi je standard. Lagana je cijev, za puno nošenja, malo pucanja.
Srednja debljina je varmint cijev, počinje na 19 mm vanjskog promjera na ustima cijevi, teška je ali omogućuje više hitaca na terenu ili streljani bez pregrijavanja, ili gubitka preciznosti.
Bull cijev je debela cilindrična cijev bez konusa, isključivo za natjecanja. Nema svrhe u lovu.
Pojedini proizvođači cijevi nude i do 5 – 6 profila cijevi u različitom rasponu debljina. Što je cijev deblja, titraj cijevi je manji, a puška diskutabilno preciznija. Preciznost ovisi o jako puno faktora, ali ovo je jedna od smjernica koja ima utjecaja.

Karbonske cijevi:
ideja je bila da se na lovačku tanku cijev navuče karbonska obloga koja trpi zagrijavanje. Time su postigli malu težinu, a mogućnost korištenja bez pregrijavanja. Ovo košta.

Užljebljenje cijevi.
Ili korak navoja cijevi.
Ako je u inchima, u tom slučaju 1/10 znači jedan pun okret zrna na deset incha dužine cijevi. U metričkom sustavu samo se navodi mjera u milimetrima, u ovom slučaju: 254 mm.
Cijevi istog kalibra mogu varirati po koraku užljebljenja. Najveći raspon je možda kalbrima 223 rem I 308 win. Kod 223 rem korak može varirati od 1/7 do 1/14, a kod 308 win najčešće varira od 1/12 do 1/10 u ovisnoti o modelu ili proizvođaču.
S druge strane neki kalibri imaju standardne korake koji se generacijama ne mijenjaju, na pr 9.3×62, ima korak 360 mm, uglavnom optimiziran na najčešću težinu zrna od 286 graina. Glavna smjerniica je što je korak žlijeba oštriji, cijev će trpiti teža zrna u nekom kalibru.
Osobno ovo smatram za prednost, jer teža zrna pokazuju veću probojnost. Na primjer, ako mogu birati u kalibru 308 između 1/12 i 1/10, izabrao bih oštriji žlijeb 1/10
Nišani mehanički.
Puška će ih imati ili neće. Mnogi lovci smatraju da ne treba. Osobno mislim da je za lovačku pušku to potrebno. Ako tokom lova u gostima dođe do pomjeranja ili oštećenja optike, može se preći na mehaničke nišane i spasiti lovni dan. Odnosno za situacije lova na vrlo blizu, mehanički nišan jedini daje mogućnost brzog ciljanja, i najšireg vidnog polja.
Moderne puške sve češće se nude bez mehaničkog nišana. Marketinški za trgovce ovo je idealna opcija, jer puška bez nišana ne služi ničemu, i kupac mora odmah naći rješenje u smislu optike i nosača ili crvene točke.
Proizvođačima također ide na ruku, jer bez instalacije mehaničkog nišana smanjuju cijenu proizvoda I konkurentniji su na tržištu. Win-win situacija za trgovca I tvornicu, ali ne I korisnika na terenu
Ukoliko puška ima mehaničke nišane, moram reći da mi ni na jednoj novoj puški nikad nisu bili upucani. Dakle kod prvog upucavanja, morao sam prvo provjeriti i upucati mehaničke nišane, a tek onda raditi na upucavanju optike.
To je tako. Mehaničkim nišanima, kao pomoćnom sredstvu na puški, tvornice danas daju vrlo malo pažnje i truda. Po meni, treba ih imati, ali treba ih i provjeriti.

Okidač
Može biti jednostupni ili dvostepeni. Dvostupni se pritisne do prvog zuba, nakon čega se stišće do opaljenja. Jednostupni nema stanku na prvom zubu. Ni jedan nije bolji od drugog, stvar je osobnog izbora. Bolji okidač imat će mogućnost reguliranja sile okidanja pomoću vijka ili imbusa, jeftiniji okidači ovo neće imati.
Bolji puščani sustavi imaju ubrzicu na okidaču, ili “schneller”, odnosno tzv engl “set trigger”. Ovo omogućuje pucanje prebacivanjem na najlakšu silu okidanja, po želji korisnika.
Ubrzica može biti njemačka – dva okidača, gdje se povlačenjem zadnjeg okidača aktivira lagano okidanje, a samo pucanje vrši se pucanjem preko prednjeg okidača.
Odnosno, drugi tip je francuska ubrzica. Jedan okidač. Funkcija olakšanog okidanja vrši se guranjem okidača prema naprijed.

Kočnica:
Kočnica koja blokira okidač, najmanje pouzdana jer udarna igla ostaje napeta, ali je najjeftinija i najjednostavinija. Obično blokira i otvaranje zatvarača

Kočnica koja blokira blokira udarnu iglu. Ujedno blokira i otvaranje zatvarača.
To su sve kočnice koje imaju dvije pozicije: zakočeno ili otkočeno.

Bolja izvedba kočnice je tri pozicijska kočnica, koja ima slijedeće funkcije: otkočeno, zakočeno, i zakočeno uz otkočeni zatvarač. Sa trećom funkcijom, ovo korisniku daje mogućnost da sa zakočenom udarnom iglom, otključa i otvori zatvarač te na siguran način isprazni pušku.
“Forspanung”:
Najnapredniji tip kočnice nalazi se na mnogim puškama srednje i visoke klase: tip kočnice sa relaksiranjem opruge udarne igle. Kočnica relaksira iglu, i ne postoji mogućnost opaljenja zbog mehaničke greške ili nestručnog rukovanja. Otkočiti pušku znači, napeti udarnu iglu, palcem. Ovakav tip kočnice nalazi se na sauer 101, blaser R8, Sauer 505 na primjer

Kundak i materijali kundaka:
Ergonomiju kundaka smo opisali prethodno, ovjde ukratko o materijalima:
Drvo, najljepše i najskuplje. Najteže za održavanje, osjetljivo na grebanje. Neotprono na atmosferalije. Kod je puška korištena u visokoj vlagi, suhi nezaštićeni dijelovi dijelovi kundaka reagiraju na vlagi, mogu se napuhati, I utjecati na promjenu točke pogodka i upucanosti puške.
Laminirani kundak: ljepljeni kundaci od drvenih materijala. Otporni na vlagu i atmosferalije, kompromis između drvenih i polimerskih kundaka
Polimerski: stoposto otporni na vlagu, atmosferalije i ekstrmene vremenske uvjete. Najmanje atraktivni, ali i najjeftiniji.
Aluminijski – rjetko korišteni u lovu, ali vrlo često u streljaštvu.


Priprema montaže za optiku.
Većina pušaka ima neku pripremu za montažu. Stariji modeli do šesdestih godina često to nisu imali.
Priprema za montažu može biti:
- urezane rupe s navojem za vijke, Zastava M70, Bergara B14
- ugrađena piccatiny (izglodana ili izlivena), Merkel Helix
- zavidana piccatiny šina, Tikka
- urezane vodilice, tzv lastin rep (engl Dove tail), ili (Sako 85, CZ 550)
- tvornička priprema za montažu koji proizvodi tvornica za svoj model pušku (Blaser R8, Sako).

Uvjetno rečeno, svaka priprema služi svrsi. Osobno preferiram lastin rep kao potencijalno najčvršći način montaže i spoja nosača s tijelom puške.
Ugrađeni materijali općenito (palstika, alu), glodani, ili lijevani dijelovi, presani lim i sl.:
Od budgetne puške ka visokoj klasi sve je više ugradnje aluminija i plastike. Tržište trpi, konzervativni korisnici ne vole. Ali to je realnost. Ako je ideja da puno plastike, i aluminija smanjuje kvalietu oružja, pogledati glavu puške da li je od aluminija, ili čelika. Pogledati ostale dijelove, spremnik, zaštitnik okidača, ciljnike. Ko voli, birati oružje izrađeno sa klasičnim materijalima, ali naći pušku bez plastike danas postaje sve teže.
Mehanizam, tip mehanizma, rotacije zatvarača:
Rotirajući, ili obrnuto čepni zatvarač, ili linearni, tzv engl. Straigth pull.

Linearni je najbrži.
Kod obrtnočepnih sustava, rotacija je 60, 70, 90 stupnjeva. Što je manja rotacija, brže je rukovanje, i više prostora od ručice zatvarača u otvorenom položaju do optike.
Za razmotriti je ovo poželjno, ali sve je funkcionalno.
Osobno, brzina rada zatvarača nije me nikad impresionirala. U lovu se sve obavlja jednim hicem.
Spremnik, i malo o tome:
Jednoredni (manji kapacitet), dvoredni (veći kapacitet), rotacijski (kao na modelima Steyr pušaka). Spremnik može biti odvojiv, ili fiksni. Fiksni, može biti sa mogućnosti otvaranja donjeg poklopca za pražnjenje ili bez te mogućnosti.
I sad se postavlja pitanje što je najbolje? Prema ukusu. Ono što se skida i drži u džepu može se izgubiti. Ne treba pitati, kako znam. Lov nije taktička situacija za vatrenu moć niti brzu izmjenu spremnika.
Jedan do dva hica obavljuju cijeli posao.
Iz svega rečenog, pobornik sam fiksnih spremnika za lov, sa mogućnosti otvaranja donjeg poklopca.

ZAKLJUČAK
Gdje smo sad sa svim rečenim? Pušku izabrati prema cjenovnog rangu, a izbor svesti na dostupne modele na tržištu. Izbor treba svesti na više opcija.
Svaku pušku treba uzeti u ruku i vidjeti poravnava li se nišan s okom na prirodan način, bez istezanja vrata, i napinjanja mišića. Dužina kundaka do okidača da odgovara dužini od unutarnjeg dijela lakta do jagodice kažiprsta.
Nakon tog svesti izbor na 2, 3 modela i usporediti tehničke detalje. Provjeriti tehničke specifikacije svake puške i usporediti ih međusobno. Na kraju uzeti onu pušku koja je u istom cjenovnom rangu, a nudi najviše.
Ergonomija, i opći izgled puške, moraju biti takvi da je držanje prirodno bez napora, a srce vlasnika puno kad je uhvati u ruku.
Takva puška služit će vlasnika vjerno, cijeli lovni vijek.
Marko Weiner

