Univerzalna lovačka risanica: Puška za sve i kako je izabrati (1. dio)

Izvor: Rock Island Auction Company

Univerzalna lovačka risanica je prva puška mladog lovca, a mnogim iskusnim lovcima često puta i jedina puška koja mora zadovoljavati sve moguće uvjete lova: šuljanje, lov s čeke, planinski lov, skupni lov, šumski lov, lov na ravnicama i poljima, lov na blizu, i lov na veće udaljenosti, itd. To je prva puška koja će služiti za lov visoke ili crne divljači kroz cijeli lovčev lovni vijek, dok će svaka slijedeća puška koju možda naknadno nabavi biti specijalizirana za neki specifični način lova na koji se lovac s vremenom i iskustvom kasnije opredijeli gdje želi optimizirati svoje mogućnosti. Specijalizirana puška vrhunska je za pojedini način lova, ali slabiji izbor za neki drugi.

Takva puška mora biti u univerzalnom lovnom kalibru za svu divljač u Hrvatskoj o kojem sam pisao prethodno, energije preko 3.500 joula na 100 m. I nemojmo se zavaravati – ujedno mora zadovoljavati estetske prohtjeve lovca.

Radi društvene prihvaćenosti i ustaljene etike vrlo tradicionalne i konzervativne lovačke zajednice, ona mora izgledati kao “lovačka puška” – u formi kako ju je lovna tradicija u zadnjih 200 godina uobličila.

Osim toga takva puška mora zadovoljavati ergonomske uvjete da prirodno naliježe na rame, poravnava oko sa ciljnikom, bude izbalansirana kod podizanja u rame, i mora imati neke tehničke značajke bilo obavezne, bilo poželjne.

Mora imati prihvatljivu težinu za duže lovove i hodanje u šuljanju ili svladavanje teških terena, koja u praksi i u nekom prosjeku iznosi oko 3.5 kg.

Pošto je ova tema vrlo široka, tekst sam podijelio u dva dijela, ili dva nastavka.

Prvi dio je izbor univerzalne puške risanice prema funkciji mehanizma i načinu rada, a u nastavku u drugom dijelu orijentirat ću se u više detalja na ergonomiju lovačkog karabina i tehničke značajke funkcionalnih dijelova oružja. To je tema narednih tekstova.

U ovom, prvom dijelu, proći ću kroz osnovne tipove lovačkih pušaka risanica i njihovu predviđenu namjenu, koju bih po načinu rada i dizajnu ugrubo mogao podijeliti na univerzalnu i specijaliziranu namjenu za određeni tip lova. Takva podjela je neformalna, ali je stalno prisutna kroz povijest razvoja i korištenja lovačkog oružja. O tome se često priča, ali rijetko definira.

Podjela pušaka risanica po načinu rada:

  • Jednometni karabini
  • Dvocijevni karabini, preklapajući – tzv “ekspresice”
  • Poluautomatski karabini, lovački
  • Poluautomatski karabini, “taktički”
  • Kombinirane puške kugla / sačma (kombinirke i drilinzi)
  • Sačmarice kao “univerzalno” oružje za lov.
  • Repetirajući karabini polužnog sustava rada, “lever action” ili tzv “winchesterke”
  • Repetirajući karabini, obrtno čepnog sustava
  • Repetirajući karabini, varmint tipa
  • Repetirajući karabini, linearnog sustava zatvarača
  • Modularni karabini linearnog ili obrtno čepnog sustava

Navedeni tipovi pušaka su sve ono što moderno tržište nudi, literature spominje, a internet i strani portali atraktivno sugeriraju. U ovoj podjeli lovačkog oružja u narednom tekstu, osim praktične uporabne vrijednosti, moram se dotaknuti lovačke zakonske regulative, lovačkih običaja, ali i lovačke etike jer nije sve u tehničkim karakteristikama pojedinog lovačkog oružja u uvjetima korištenja u zajednici lovaca gdje je društveni utjecaj i tradicija jaka.

Jednometni karabini

Blaser K95, kipplauf Izvor: https://www.blaser.de

Ovo su karabini koji imaju samo jedan naboj za ispaljenje, nemaju spremnik. Oni spadaju u lakše oružje po težini, jer su bez spremnika, i bez repetirajućeg mehanizma , i stoga su konstrukcijom manjih gabarita. Bez spremnika, pedalj su kraći od standarda. Samim time su i lakši. Spadaju u klasični tip preklapajućeg oružja, često privlačnog starijim i tradicionalnijim lovcima. Iz njemačkog jezika, kod nas je prihvaćn izraz “kipplauf”.

Osnovna namjena je im je “puno nošenja, malo pucanja”. Zbog svoje male težine, najčešći su izbor planinskih lovaca na divokozu ili muflona na teškim brdsko planinskim terenima. Psihološki utjecaj ovakve puške na lovca, kao i poruka koju ovaj tip puške nosi, je lovac siguran u sebe, koji se u potpunosti pouzdaje u jedan precizan metak! Samim time, sasvim sigurno sa ovom puškom, niko se ne bavi rasipavanjem streljiva, olakim pritiskanjem okidača, niti prikazom vatrene moći.

Nedostatak lagane puške vrlo često može biti jak trzaj kod jačih kalibara.

Osobno bih ovaj tip puške svrstao u specijalizirano oružje planinskog lova, koje sasvim solidno može poslužiti i lovu srnjaka šuljanjem ili s čeke. Zbog eventualne potrebe za brzim drugim hicem, kod pogonskog lova na divlje svinje, ili lov visoke divljači veće biomase, iako upotrebljiv ne bih mu dao atribut univerzalnog karabina, kakav traži lovac koji će cijeli život loviti sve s jednom puškom od šuljanja do pogonskog lova. Primjeri ovih pušaka su Blaser K95, Bergara b13. Ovo je specijalizirano oružje znalca, profinjenog ukusa, i orijentiranog tradiciji, planinskom lovu i šuljanju na srnjaka po ravnicama Slavonije.

Dvocijevni karabini ili tzv. “expresice”

Krieghoff classic, položara. Izvor:
https://www.truegunvalue.krieghoff.com/firearm/classic-double-rifle/

Dvocijevni karabini, prelamajućeg sustava, kod nas poznati pod nazivom “ekspresice”. Vjerojatno povlače krivi naziv kod nas koji seže s kraja 19. stoljeća, kad su se pojavile prve dvocijevne puške u Velikoj Britaniji, koje su koristile naboje na bezdimni barut, a kalibri su dobijali komercijalni naziv “Nitro Express”, prema brzim “express” vlakovima iz onoga doba. Pridjev, ili komercijalni naziv “express” se naravno odnosio novo-ostvarene i nikad prije viđene brzine metka, a ne na mehanizam rada oružja, ali naziv “express” je kod nas ostao uvriježen kao sinonim za preklapajuću dvocijevnu pušku što se održalo do današnjih dana na ovim prostorima.

Ekspresica ima nekoliko vrhunskih kvaliteta, ali i nekoliko ozbiljnih izazova koji ju prate i zbog tog nije puška za neiskusne. Kvalitete su pouzdanost, i brz drugi hitac. Prvi problem koji pokazuju je regulacija cijevi. Da bi dvije cijevi pucale na istu točku pogotka, moraju biti regulirane za određeno streljivo. Renomirani proizvođači ovome daju izuzetnu pažnju, a reguliranje cijevi na meti odrađuje majstor puškar sa godinama iskustva iza sebe. Platiti puškarske sate košta, a ovo diže početnu cijenu nove takve puške na 5 znamenki u eurima. Proizvođači manje renomiranih brendova, reguliraju cijevi laserom i kod kupnje jeftinije puške lutrija je što će kupac dobiti.

Grupiranje 2 incha na 50 metara iz dvije cijevi smatra se vrhunskim. Kod jeftinijih proizvođača grupe se šire na ušrb sretnog ili manje sretnog kupca.

Pouzdanost: Ukoliko ekspresica ima dva okidača i dvije cijevi, može se percepirati kao dvije puške u jednom kundaku, a osnovna kvaliteta je pouzdanost, i mogućnost dva brza hica. Ovo je čini vrhunskim specijaliziranim oružjem za pogonske lovove na divlje svinje na našim prostorima. Ali u odgovarajućem kalibru, od 375 H&H ili iznad, ovu ju čini jednim od prvih izbora za lov opasne divljači u Africi.

Ovaj tip puške, međutim, nije za početnika: prepunjavanje na terenu mora se uvježbati, a nepisano je pravilo da vremensko trajanje ispaljenja 4 hica iz ekspresice (uz jedno prepunjavanje) treba biti približno u vremenu ispaljenja 4 hica iz repetirajućeg karabina kod uvježbane osobe.

Slabost je izbirljivost ovih pušaka na streljivo, jer se cijevi reguliraju isključivo prema jednom tipu tvorničkog streljiva, a promjena metka tražit će vjerojatno da se vlasnik bavi reloadingom kako bi mogao skrojiti svoj metak za vlastitu pušku za dobiti traženu preciznost. Osobnog sam mišljenja da ekpresica vrijedna nabavke danas počinje na modelima tvornica Merkel, Heym i Kreighoff. Dakle nešto poput – Merkel 140 AE, Heym 89, Kreighof big five ili classic. Ispod tog ne treba gledati, osim ako se izuzmu opcije polovnih ekspresica istočnonjemačke, Čehoslovačke proizvodnje zaključno do kraja osamdesetih godina. Ekspresica tako ostaje specijalizirana puška za lov na maloj udaljenosti, za znalca balistike i reloadinga, za pogonski lov na divlju svinju, ili Afrički lov u tropskim kalibrima, kao i za lovca istančanog ukusa i dubokog džepa koji zna cijeniti klasično prelamajuće oružje. Kao statusni simbol ekspresica je oružje za pokazati na zbornom mjestu u prvom redu kod skupnog lova u gostima. Manjeg dometa, ili slabije preciznosti ona nije oružje univerzalne lovačke namjene.

Poluautomatski karabini, lovački

Sauer 303 poluautomatska lovačka risanica. Izvor:
https://www.sauer.de/en/sauer-303-select/

U kontektsu poluautomatske puške podrazumijeva se svaka poluautomatska puška koja se može zakonski koristiti u lovu. Međutim pridjev “lovački” ovdje koristim za poluautomatske puške, koje izgledom i ergonomijom nalikuju na pušku koju tradicionalno nazivamo lovačkom.

Nasuprot tome, druga kategorija u nastavku su “taktičke” poluautomatske puške, koje jednom dijelu pogotovo mlađe generacije lovaca djeluju atraktivno, i za koje često srećem pitanje mogu li se takve kupiti, registirirati i koristiti za lov?

Zato sam podijelio poluautomate u dvije podskupine na “lovačke” i “taktičke”. Iako se zakonski sve mogu koristiti u lovu i zakonodavac ih ne razlikuje, postoje neke razlike u primjeni.

Poluautomatska puška je vatreno oružje koje ispaljuje jedan metak pri svakom pritisku obarača, a mehanizam oružja automatski izbacuje čahuru, povlači iz spremnika i uvlači sljedeći metak u cijev, tako da puca bez ručnog repetiranja između hitaca, slijedećim stiskanjem okidača. Drugim riječima: svaki potez okidača uzrokuje jedan hitac, a oružje samo izvršava ciklus ponovnog punjenja i ekstrakcije radi pripreme za sljedeći hitac.

Prema postojećim zakonskim propisima, u lovu se smiju koristiti poluautomati odgovarajućeg kalibra, sa spremnikom limitiranim na dva naboja, plus jedan u cijevi. Dakle, poluautomat u lovu, može pružiti maksimalno do tri brza uzastopna hica. To mu je glavna kvaliteta.

Iako postoje vrlo precizni poluautomati, oni se ne smatraju oružjem dovoljne preciznosti za veće lovne udaljenosti. Načelno to nisu puške za lov na 300 metara udaljenosti. Ono u čemu vidim glavnu primjenu poluautomata je uloga “ekspresice za siromašne”, ili “poor mans double” koja omogućava dva ili tri brza hica, povremeno potrebna u skupnom lovu. Opcionalno poluautomat daje mogućnost lova sa čeke na razumnoj udaljenosti. Dakle, primarno ih svrstavam u specijalizirano lovačko oružje za pogonski lov.

Sigurnost rukovanja: Za lovca na početku karijere, kod poluautomata, treba znati: poluautomatska puška je puška povećnog rizika kod nepažljivog rukovanja. Ispali se prvi metak u lovu, u žaru situacije, zaboravi se zakočiti, a drugi metak je već u cijevi sam po sebi!!!! Ovo je situacija visokog rizika, a lovne situacije uz adrenalinsku injekciju lako odvuku pažnju sa oružja na divljač. Iz istog razloga, kod upucavanja ciljnika kod poluautomata, preporuka je puniti metak po metak, a ne puniti cijeli spremnik radi smanjenja rizika slučajnog opaljenja kod mehaničkog ubacivanja slijedećeg metka u cijev. O sigurnosti smo pisali u više detalja ovdje.

Druga zamka za lovca je pretpostavljena “vatrena moć”, slatka varka poluautomata – opet vrlo česta pretpostavka kod manje iskusnih. Suprotno od poruke koju vlasniku pruža jednometna puška, koja je je da jedan metak mora odraditi sve, poluautomat daje subjektivnu poruku “vatrene moći”, u koju se pojedinac lako uvuče. “Ako ne pogodi prvim metkom, popravit će odmah sa slijedećim, jer je spremnik pun”. A to je varka u koju ne treba upasti. Za svaki lov na visoku divljač, uvijek vrijedi pravilo da je prvi hitac, ujedno i najvažniji. Pouzdavanje u “vatrenu moć”, poluautomatskog karabina, je kriva premisa, uvod u grešku, potencijalno ranjavanje i gubitak divljači što treba izbjegavati.

Konačno, održavanje! (koje ne mora biti jednostavno)

Nije rijetkost da pojedini vlasnici za redovno čišćenje povremeno nose svoje poluautomatsko oružje puškaru. Iz tog slijedi da nisu svi poluautomatski karabini jednostavni za održavanje. Razmisliti treba i o tome aspektu. Godišnji posjet puškaru je dobra praksa za provjeru stanja i ispravnosti oružja, ali potreba da puškar čisti oružje sugerira druge stvari.

Poluautomatski karabini, taktički

Daniel Defense DDM4, (AR-15), 5.56×45 izvor:
www.danieldefense.com/ddm4-v7.html

Sa zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana iz godine 2018, i u skladu sa pozitivnom Europskom pravnom regulativom, moguće je nabaviti poluatomatske puške, “taktičkog” izgleda. Zakon ni lovna regulativa poluautomastke puške ne razlikuje po ergonomiji ili izgledu pa se takve mogu registrirati za lov, uz uvjet limitiranog kapaciteta spremnika na 2 naboja, plus jedan u cijevi. Radi vojno konstrukcijskih zahtjeva koji su se javili nakon drugog svjetskog rata za novu generaciju oružja, ove poluautomate možemo podijeliti na oružje u kalibrima umjerene snage (intermediate caliber cartridge), i na oružje u kalibrima pune snage. Prva stupica leži upravo u tome da je najveći broj modela “taktičke” ergonomije baziran na metku srednje snage, koji po propisima za lov ne pokriva lov sve divljači u Hrvatskoj. Prije svega to se odnosi na: 7.62×39, 223 Remington i 5.56×45 Nato, koji po energiji koju daju omogućavaju samo lov divljači do veličine lisice i srnjaka.

Samim time takve puške nisu univerzalne namjene u lovu.

Modeli pušaka u ovim kalibrima su najčešće PAP M59/66 (“Papovka”), AR15 raznih proizvođača, poluautomatske verzije AK47, ili domaća poluautomatska puška VHS (“Hellion”).

PASP M76, 8×57

Poluautomati u kalibrima pune snage, najčešće prisutni su AR10 raznih proizvođača u 308 win, ili PASP M76 u 8×57 kalibru – snajperska puška bivše “JNA”.

Ograničenja takvih pušaka su dvojne: prvo je isto kao i za prethodno opisane lovačke poluautomate, u smislu rizika povezanih s nepažnjom kod korištenja u poluautomatskom načinu rada, i lažnog osjećaja samopouzdanja radi dodatne “vatrene moći”. PASP M76, smatram moža malo i preteškim za sve oblike lova (4.6 kg). Pojedini modeli AR10 pušaka, također idu u sferu veće težine. Znači težina je ograničavajući faktor.

Drugo praktično ograničenje ovakvog modela pušaka je društvenog a ne tehničkog karaktera. Odnosno, problem leži u integraciji ovih pušaka i njhovih “modernih” vlasnika u tradicionalnu lovačku zajednicu. Naime, tradicionalna lovačka etika traži od lovca da ima pušku koja nalikuje na lovačku pušku po tradicionalnoj percepciji. Ar15 to nije. Izvinjavam se svima koji misle suprotno, ali to je tako! Tradicionalna lovačka zajednica u pravilu je konzervativna. Puške koje izgledom nalikuju na vojne, teško se prihvaćaju. Osobnog sam mišljenja, mladom lovcu, biti će otežana integracija ili učlanjenje u lovačko društvo s takvom puškom. Dok će ga u lovu u gostima s takvom puškom domaćini čudno gledati, kao bijelu vranu. Samim izborom puške u manjem kalibru (223 Rem, 5.56, ili 7.62×39) imat će sužene mogućnosti lova na veću divljač. U kalibru pune snage ostaju organičenja opisana prethodno u prvom dijelu teksta o poluautomatskim karabinima kao i težina. U konačnoj presudi: Taktički poluautomat u lovu, po zakonu može se koristiti, ali u lovačkoj zajednici nije opće ili svugdje prihvaćen. Mladom lovcu, mislim da to ne treba, a staroj kvrgi lovačkog društva možda još i prođe. Pa kom bilo krivo, kom pravo, za sad je tako. Ali po zakonu, može.

Kombinirane puške kugla / sačma (kombinirke i drilinzi)

Profili kombiniranog oružja.
Izvor: Priručnik “Osnove Lovstva”, nakladnik HLS, Darabuš, Jakelić, Kovač, 2012
Merkel kombinirana puška, mod B3, cal 7x65R – 12/76
Izvor: https://www.merkel-die-jagd.de/en/products/guns/bbf-b3/

Kombinirane puške su dvocijevno preklopno lovačko oružje, koje ima jednu sačmenu i jednu karabinsku užljebljenu cijev. Mogu biti u bok kombinaciji (vertikalno postavljene cijevi) ili položare. Ako gledamo kroz prizmu jedne karabinske cijevi sva ograničenja jednometnog oružja primjenjuju se i ovdje, kao i na kipplaufu.

To je puška koja od lovca traži preciznost da lovnu situaciju riješi jednim hitcem. Voditi računa da više uzastopnih hitaca zagrijava karabinsku cijev, i zbog termičke diletacije pomjera točku pogotka. Nije za duže seanse na streljani. Sačmena cijev daje dozu univerzalnosti, ali donosi i ograničenja ili lažne nade. Kod lova na divlje svinje, ako je sačmena cijev napunjena kuglom, donosi pitanje regulacije dvije cijevi da nose pogodak u istu točku, dakle nose problem izbirljivosti streljiva. Koja kugla i koji metak da se stave u kombinaciju? Kod lova na jelensku ili srneću divljač sačmena cijev ne služi ničemu. Dakle u lovu na visoku divljač isto je kao jednometka. Drugi izazov je brzina prepunjavanja.

Za sačmenu cijev punjenu sačmom, istina je da se tokom lova na visoku divljač može usputno odstrijeliti kakva šojka, ili lisica krupnijom sačmom, ali je s druge strane pitanje koliko je danas u moderno doba specijaliziranog lova, moderni lovac spreman pucati na sitnu divljač dok je u lovu na trofejenog jelena, srnjaka, ili divlju svinju i dok je potrebno tokom lova biti čim tiši? Ne znam za druge ali ja baš i nisam sklon takvoj ideji.

Kod lova na fazana, prepelicu, trčku, skoro svaki put potreban je drugi hitac, pa jedna sačmena cijev nije dovoljna. Dakle više je ograničenja kod kombinirke nego mogućnosti koju pruža. S druge strane, ako govorimo o tradiciji lova, mnogi stariji lovci istančanog ukusa, preferiraju imati preklapajuće oružje, a kombinirka je česti izbor korištena kao kipplauf, sa sačmenim cijevi u zlatnoj rezervi.

Drilinzi su puške s tri cijevi. To mogu biti dvije karabinske, i jedna sačmena, ili dvije sačmene i jedna karabinska. Ako su dvije karabinske, one mogu biti istog kalibra, ili različitog kalibra. Drilling je zamišljen kao jedna puška koja može sve, ali već je i sam opis kompliciran. Regulacija tri cijevi traži visokostručan puškarski rad u proizvodnji, što samim time znači astronomsku cijenu novog proizvoda – kojih praktički u tvorničkoj proizvodnji više nema. Danas samo vrhunske puškarske radionice to proizvode najčešće po privatnoj narudžbi.

Kod dvije karabinske cijevi, primjena, namjena i ergonomija puške su na razini ekspresice, sa svim pratećim značajkama, kao i uvijek prisutno pitanje izbirljivosti na streljivo. Ako su dvije karabinske cijevi u dva različita kalibra, upucati optiku i regulirati sve tri cijevi (uz sačmenu s kuglom) nosi novu razinu komplikacija. Dvije sačmene i jedna karabinska cijev približava pušku namjeni sačmarice.

Tri cijevi uvjetno podižu i težinu puške, iznad idealne.

Sve u svemu, drilling je univerzalna kompliciranost visoke cijene, koja ju udaljava od prosječnog lovca, ali i od potreba koje lovac ima u modernoj organizaciji lova kad jedan vikend društvo lovi svinje pogonom, a drugi vikend lovi fazane.

Poznajem nekoliko lovaca koji su imali ili imaju višecjevno oružje. Nekoliko poučnih priča vrijedi izvući iz naftalina za ovu priliku.

Kad mladi lovac dođe u lovačko društvo treba mu sve, od lovačkih cipela preko robe, dvogleda do puške, a budget mu je limitiran. Ali kao prvo, treba mu puška. E onda se u diskusiji nađe stariji iskusni lovac sa dobronamjerim savjetom, koji ima prijatelja u penziji ili dedu koji prodaje oružje jer završava lovačku karijeru i mora se rješiti oružja, pa kaže mladom lovcu, da ima jednu kombinirku na prodaju, s kojom može loviti sve jer ima sačmu i karabin, a cijena je manja od nove puške u dućanu. I uskoro, jer se starijem kolegi vjeruje na savjet i na riječ, deda je rješio svoj problem, a mladi lovac kupio brigu i nove sekiracije:

Sačmena cijev starije puške vjerojato nema atest na čeličnu sačmu, a uskoro nam slijedi potpuna zabrana olovne. (O tome smo pisali) Dakle, problem municije, o kojem se nije raspravljalo pri savjetovanju na temi nabave prve puške u lovačkom društvu.

Čelik ne može ako nije atestirana, a bismuth košta kao sačma od zlata! Ako je usto još i optika na schull montaži s prstenom oko prednjeg zvona optike, uslijedit će problem sa montažom modernog clip on-a, za noćni lov. I nakon tog, kad je puška već registrirana kod novog vlasnika, mladom dečecu sad slijedi put kod puškara i dodatni troškovi, jer pušku treba… hmmmm… “dotjerati”. A taj posao treba dodatno platiti. Odjednom cijena puške skače i sad već slična novoj iz dućana.

Nakon tog slijedi testiranje i izbor streljiva da kugla i karabin nose u približno istu ili prihvatljivu točku pogotka, gdje se obično upuca na karabinski streljivo, a sačmena cijev, u kugla zanemari jer naći dva kompatibilna streljiva za dvije cijevi traži vrmena I novca. Ovo je uobičajena priča iz svakog lovačkog društva, koja se redovno ponavlja. Ja vidio.

Jedni su kombinirku prodali nakon prve dve sezone lova, i prešli na neki repetirajući karabin. Drugi imaju stari lakirani drilling u ormaru, kojeg posjeduju radi ponosa vlasništva ili uspomene na dedu i nikad ga ne nose u lov. Ovo su puške koje danas traže vrlo specifičnog vlasnika, koji zna zašto ih ima, koji zna gdje će ih koristiti, i ima zalihu municije za koju zna kako nosi. Istovremeno to su puške koje sve manje nalaze svoje mjesto u lovu u modernim uvjetima, i to uglavnom kod starije nostalgične generacije. Novo vrijeme nosi i nove realnosti, a vremena se mijenjaju.

Sačmarice kao “univerzalno” oružje za lov.

Beretta Silver Pigeon 1
Izvor: www.beretta.com


Ovo nije moguće primijenti kod nas, uslijed zakonskih odredbi, jer se u Hrvatskoj kuglom može loviti samo i isključivo divlja svinja, a sačmom samo i isključivo pernata i sitna divljač. Međutim sačmarice imaju visoki univerzalni lovački potencijal. U zemljama gdje je dozvoljen lov visoke divljači kuglom, može se reći da je sačmarica najuniverzalnije lovačko oružje, uz ograničenje efektivnog dometa na 40 do 50 metara, jer sa odgvarajućim streljivom od sačme do kugle može oboriti gotovo svaku divljač na kugli zamaljskoj osim 4 poznata afrička debelokošca. U zemljama gdje je takav lov dozvoljen sačmarice sa užljebljenom cijevi, korištenjem sabot kugle postižu domet 100 metara za visoku divljač uz preciznost karabina.

Repetirajući karabini polužnog sustava rada, “lever action” ili tzv “winchesterke”

Marlin 1895 SBL, cal 45/70
Izvor: www.marlinfirearms.com/s/model_1895sbl/

Mnogima iz starije generacije, iz filmova iz mladosti ove puške daju posebnu nostalgiju, želju i potrebu za nabavkom.

Ali sama upotreba u lovu vrlo je ograničena.

Najčešće to su puške sa tubularnim spremnikom ispod cijevi. Za njihov način rada, poželjan je metak sa obodom na čahuri. Iako postoji određen broj takvih kalibara, na tržištu streljiva kod nas su samo dva prisutna: 30-30, i 45-70.

30-30, ili 30 WCF (Winchester Center Fire), je prvi uspješni komercijalni metak na bezdimni barut za puške Winchester, i kad je uveden godine 1895 u Americi je stekao popularnost preko noći.

Prvi nedostatak mu je jednostavan: Anemičan je. Nedostatak energije za svu divljač po Hrvatskoj, Prema pravilniku o lovačkim nabojima, on ima dovoljno energije samo za divljač do veličine srnjaka. Lisica i srnjak, to mu je namjena. (Energija 2500 joula na izlazu iz cijevi, izvor: Selleir Bellot) Nije univerzalan.

Drugi kalibar streljiva za polužne puške dostupan na tržištu je 45-70. On pak ima dovoljno energije za sve, pa čak i previse (Energija: 3900 Joula, na izlazu iz cijevi, izvor: Hornady), ali u laganim puškama nedostatak će biti jaki trzaj, koji je za mnoge teško prihvatljiv. Ostali kalibri za polužne puške svode se na revolversko streljivo, premale snage za lov kod nas, ili puščano streljivo kojeg nema na lokalnom tržištu.

Slijedeće organičenje kod oba dva kalibra je loša vanjska balistika. Dobrom strijelcu, mogu poslužiti do 200 m. Da bi se streljivo koristilo hranjenjem iz tubularnog spremnika, vrhovi zrna moraju biti zatupljeni ili odrezani iz razloga jer se metci slažu u liniju u spremniku jedan iza drugog, i ako se vrh šiljatog metka naslanja na kapislu onog ispred – nakon trzaja može doći do ispaljenja metka u spremniku. Tako da meci moraju biti tupi, meplatasti, a samim time malog balističkog koefecijenta, izraženog pada i gubitka energije nakon 200 m.

Da bi se ovaj problem rješio, pojavio se dizajn vertikalnog spremnika u puškama polužnog mehanizma. Drugim riječima, klasični spremnik u glavi puške koji omogućuje vertikalno slaganje streljiva. Ali takvih modela pušaka ima razmjerno malo, i skoro su nepostojeći u ponudi po trgovinama. Jedan model je Browning BLR (Browning Lever Rifle), u zadovoljavajućem rasponu lovnih kalibara koji uključuje i 30-06, a drugi model je Sako Finnwolf koji se već dugi niz godina više ne proizvodi.

Slika 12: Hornady leverevolution
Izvor: www.hornady.com/ammunition/leverevolution#!/

Proizvođač Hornady, da bi poboljšao vanjsku balistiku puščanog streljiva sa obodom i tupim zrnom za polužne puške, izbacio je liniju streljiva Hornady Leverevolution. To je streljivo čije je zrno zašiljenog oblika sa mekanim elastomer flex vrhom, koji daje veći balistički koeficijent, izduženu putanju a istovremeno je zbog mekane gume bez rizika opaljenja streljiva u tubulurnom spremniku nakon trzaja. Elastomer flex vrh je patetniran dizajn, i to zapravo svodi izbor streljiva na samo jednog proizvođača, i na samo jedan izbor zrna.

Princip rada polužnog sustava, s polugom ispod kundaka čini ove puške neugodnim za pucanje iz ležećeg položaja., ali ujedno i vrlo praktične za pucanje iz stojećeg stava.

Izvorni dizajn 19. stoljeća nije predviđao montažu optike, i neki modeli su imali vertikalno izbacivanje čahura (modeli winshester 1973, 1876, 1888, itd), što za optiku stvara probleme. Marlin 1895 model (45-70) rješio je nedostatak ugradnjom piccatiny šine, a sam model 1895 ima izbacivanje čahura sa strane. Dakle rješenja za optiku postoje, uz pametan izbor modela i kalibra. Ali zato treba biti svjestan što treba tražiti kod izbora takve puške.

Lovnu primjenu ove puške danas vidim primarno u funkciji kratke okretne puške za lov divlje svinje u pogonskom lovu, a samim time svrstavam u specijalizirane, ali ne univerzalne puške.

Repetirajući karabini, obrtno čepnog sustava

Slika 14: Sako 90 Bavarian
Izvor: https://www.sako.global/rifle/sako-90-bavarian

Repetirajući karabini u odgovarajućem kalibru, sa spremnicima od 3 do 5 ili više metaka (zakonski: do 10), u rasponu cijena od ekonomskih do luksuznih, omogućavaju lovcu obavljanje lova u svim uvjetima. Rad s karabinom u lovu na terenu u klasičnim modelima sastoji se od četiri osnovna pokreta: odbravljivanje zatvarača pokretom prema gore, povlačenje zatvarača pokretom unazad i izbacivanje čahure, punjenje slijedećg metka u cijev guranjem zatvarača pokretom naprijed, te bravljenje cijevi pokretom zatvarača pokretom prema dolje. Visoke su preciznosti i daju mogućnost lova na velike udaljenosti. U Hrvatskoj je lovna udaljenost ograničena pravilnikom o korištenju lovačkog oružja i naboja, na 200 metara za srnjaka, i 300 metara za muflona i divokozu, ali ne treba smetnuti s uma da druge zemlje imaju i drugačije zakonske uvjete. Neki su lovovi zahtjevni i definirani velikom udaljenosti, poput srednjeazijskog kozoroga, ili himalajskog Tarha. Repetirajući karabin ispunjava pretpostavke za svaki oblik lova, uz uvjet odgovarajućeg kalibra. Prednost nad poluautomatima je jednostavost održavanja i čišćenja, i visoka preciznost koja omogućava lov na većim udaljenostima. Primjeri su Sako 90, Sauer 101, Mauser m12, Ruger American rifle, CZ 550, itd.

Međutim univerzalnost repetirajuće puške ne prestaje na obrtno čepnom karabinu, kao jedinom mehanizmu: Sve prethodno opisano je tipično za osnovne modele, ali stupanj funkcionalnosti i univerzalnosti repetirajućeg karabina pomiče se na još dvije razine: linearni hod zatvarača, i modularnost puške, kako slijedi u nastavku:

Repetirajući karabini, varmint tipa

Slični su prethodnima, a danas ujedno i u usponu popularnosti. Osnovna razlika varmint karabina prema klasičnom karabinu je debljina cijevi, i manji kalibar, koji u modernoj praksi ide od 22 (centralnog paljenja) do najčešće 308 win kroz potražnju tržišta.

Izmišljeni su za potrebe lova na glodavce i šakale u Sjedinjenim američkim državama što je zahtjevalo veći volumen pucanja bez pregrijavanja cijevi, na veće udaljenosti a veličina sitne divljači se zadovljavala sa manjim razantnim kalibrima. Konstrukcija puške uskih tolerancija davala je visoku preciznost koju je ovakav lov pitao.

Po samoj definiciji, ovo spada u specijalizirano lovačko oružje za veće udaljenosti i manju divljač. Veća debljina cijevi potrebna je za kotrolu pregrijavanja cijevi, koja je upravo zbog toga rezultirala većom težinom puške, ali i pomjeranjem balansa oružja prema naprijed. Samim time puška je predviđena za malo nošenja, puno pucanja, uglavnom iz ležećeg stava, jer je za pucanje u stojećem stavu pomalo neugodna i teška sa cijevi koja vuče prema dolje. Ove puške visoke preciznosti stekle su popularnost u Hrvatskoj u periodu uvođenja natjecanja dalekometnog streljaštva u zadnjih 15 tak godina, i danas ostaju atraktivan izbor za pojedince koji misle loviti lisice, često trenirati na streljani, odraditi povremeni lov s čeke ili se povremeno okušati na kakvom natjecanju, ali za pogosnki lov na svinje idealan izbor nisu. Dakle spadaju u specijaliziranu grupu oružja. Primjer su Tikka T3x Varmint, Tikka t3x Super Varmint, Savage model 110 varmint, Ruger American Predator, itd.

Repetirajući karabini, linearnog sustava zatvarača


To su modeli karabina, gdje se rad zatvaračem obavlja samo sa dva pokreta, nazad i naprijed: Pokretom nazad odbravljuje se cijev i izbacuje se čahura, pokretom naprijed ubacuje se novi naboj u cijev, i bravi se cijev. U teoriji duplo su brži od obrtno čepnih sustava. U ovisnosti o modelu bravljenje cijevi može biti radijalnim pinovima, ili rotirajućom glavom zatvarača što je načešći način. Uz zadržanu svu univerzalnost primjene repetirajućeg karabina, prednost ovih sustava u odnosu na klasične obrtno čepne je brže repetiranje u situacijama pogonskog lova, za potrebu drugog hica. Ovaj model puške posebno je popularan u zemljama gdje su poluautomati zabranjeni, a upražnjava se pogonski lov na divljač. Iako sumnjam u “vatrenu moć” kao prednost u lovu za pojedini model puške uvijek davajući prednost preciznosti za prvi hitac, ovdje je repetirajuća puška u prednosti nad poluautomatom: naime po zakonu repetirajuća puška može imati spremnik do 10 metaka, a poluautomat je limitiran na dva naboja u spremniku. Kao primjer modela može se spomenuti Blaser R8, Merkel Helix, Browning Maral.

Modularni karabini, “take down” karabini, linearnog ili obrtno čepnog sustava

Predstavljaju najveći stupanj univerzalnosti. Naime, modularna puška, sastoji se od elemenata koji se mogu mijenjati, skidati ili rastavljati od strane korisnika bez alata, ili uz osnovni alat, poput skidanja i promjena cijevi, kundaka, mehanizma okidanja, itd.

Zašto je to potrebno?

Potrebano je za ove situacije: u zemljama gdje je ograničen broj komada oružja, moguće je nabavljati dodatne cijevi u raznim kalibrima prema potrebama lova.

Kad se cijev potroši, lako se promjeni.

I naravno put. Međunarodni lovci.

Za međunarodnog lovca koji lovi po Africi, Aziji, Kanadi, Australiji, rastavljena modularna puška staje u mali tranpsortni kofer, a kalibri i cijevi se dodaju prema potrebi za lov, pa ako treba 223 Remington za manju divljač, 30-06 za divljač veće biomase, kalibar 338 win mag za lov na veće udaljenosti i veliku divljač, zatim 375 H&H za Afriku Primjer 4 cijevi za lov po cijelom svijetu, na jednoj puški, u malom koferu! Univerzalnost bez premca! Ovi modeli pušaka su ujedno i najskuplji tvornički modeli na tržištu, i kad se kupuju preporuka je znati zašto se kupuje da se novci ne bace za nešto što ne treba.

Kupiti visoko tehnološki proizvod dodane vrijednosti, izmjenjive cijevi, samo s jednom cijevi za svaki lov i koja se ne misli mijenjati, možda nije potrebno, ili je bacanje novca. Razmisliti što se kupuje i zašto. Puške Blaser R8, Merkel Helix, Sauer 505.

Zaključak

I na kraju da zaključimo s odgovorom. Što je univerzalna lovačka risanica?

Kroz prizmu napisanog, i kroz višegodišnje bavljenje streljaštvom i lovom na dva kontinenta, mogu reći da sam koristio, lovio ili imao neka iskustva sa većinom ili gotovo svim platformama opisanog lovačkog oružja, bilo vlastitog, bilo u najmu ili posudbi u lovištu u gostima, u kalibrima od 223 Remington do zaključno 416 Rigby u Africi, na divljači po biomasi od najmanje do najkrupnije.

Istina bog, nisam imao lovno iskustvo sa drillingom, ali imao sam prilike gledati puškara kod upucavanja drillinga, ali i nakon skupnog lova u gostima slušati komentare kolege lovca koji je gunđao nakon što je iz drilinga u lovu s dva okidača ispalio iz krive cijevi. Sve su to sitni detalji iz prve ruke koji me upućuju na kompleksnog ovog oružja, kojeg ne smatram idealnim, a ponajmanje jednostavnim. Mea culpa, maxima culpa!

Uslijed tog smatram da je univerzalna lovačka risanica klasična repetirajuća puška, sa spremnikom 3 do 5 naboja, prosječne težine oko 3.5 kg, univerzalnog kalibra u rasponu 7 do 8mm, zahvalna i precizna sa različitim vrstama streljiva, lovačke tanke cijevi, u opcijama obrtno čepnog, ili linearnog sustava zatvarača uz eventualnu mogućnost modularnosti.

O samom načinu izbora takve puške, ergonomiji i tehničkim značajkama na koje treba obratiti pažnju pisat ću u drugom zasebnom članku, koji uskoro slijedi.

Marko Weiner

Literatura:
Priručnik “Osnove Lovstva”, nakladnik HLS, Darabuš, Jakelić, Kovač, 2012
Make it accurate, Craig Boddington
Lovačko oružje, Milivoj Cvetković
Lovačko oružje Nekad I sad, Rade Stojadinović

Izvori ilustracija:
www.rockislandauction.com
www.blaser.de
www.truegunvalue.krieghoff.com
www.sauer.de
www.danieldefense.com
www.merkel-die-jagd.de
www.beretta.com
www.marlinfirearms.com
www.hornady.com
www.sako.global/rifle/sako-90-bavarian
www.choose.tikka.fi/global/group/tikka/t3x-super-varmint
www.hms-strasser.com/en/strasser-rs14.htm
www.blaser.de/en/R8-Success-Vintage/R8SV2501

Odgovori