Članak 35. Zakona o posjedovanju i nabavi oružja građana navodi:
| (6) Oružje je zabranjeno dati na uporabu djeci, osim prema odredbama ovoga Zakona. (7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, oružjem kategorije B i zračnim oružjem i oružjem s tetivom kategorije C i D iz članka 7. ovoga Zakona smiju se koristiti i djeca starija od devet godina na sportskim strelištima i na drugim mjestima određenim i uređenim za vježbe gađanja pod nadzorom trenera koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona i uvjete propisane posebnim propisom o sportu, te se oružjem kategorije B iz članka 7. ovoga Zakona smiju koristiti djeca starija od sedamnaest godina i šest mjeseci prilikom osposobljavanja za lovca pod nadzorom osoba ovlaštenih za izvođenje programa osposobljavanja lovaca sukladno posebnom propisu o lovstvu, uz pisanu suglasnost roditelja ili skrbnika. |
Dakle, sukladno odredbama važećeg Zakona, djeca starija od 9 godina smiju se u Republici
Hrvatskoj koristiti oružjem na sportskim strelištima i drugim mjestima određenim za vježbe
gađanja pod nadzorom trenera.
Roditeljska je uloga ključna u razvoju djece i izgradnji njihovih sigurnosnih navika. Oni su apsolutno
odgovorni za ponašanje i sigurnost svoje djece. Oružje nije igračka i nikako nije “cool” praviti se važan
i pokazivati oružje.
Svaka osoba, roditelj, koja u kući ima legalno oružje iz bilo kojih razloga, mora s tim oružjem vježbati i
naučiti osnove sigurnog rukovanja vatrenim oružjem. Isto tako bi trebalo naučiti i podučiti o oružju
djecu koja sa njima žive.
Radikalno?
Šokantno?
Ne. Potpuno normalno.
Ako imate oružje i djecu u kući i oružje pred djecom sakrivate, dječja znatiželja može dovesti do
tragedije kada se najmanje budete nadali.
Što treba činiti?
Roditelj treba u kontroliranoj situaciji djetetu oružje pokazati, objasniti mu da je to opasno i da nije
igračka za djecu, te da nipošto ne smije samo dirati oružje, ma gdje ga vidjelo, kao i da odmah mora
obavijestiti roditelje ili odraslu osobu da je vidjelo oružje.
Kada dijete poraste dovoljno da mu se to može i praktično, opet u KONTROLIRANIM uvjetima,
pokazati, to treba i učiniti.
Odvedite dijete na streljanu, zaštitite mu oči i uši i pokažite kako to oružje funkcionira. Slobodno mu
dajte da opali koji metak, opet naravno, vodeći računa da dijete ne okreće oružje tamo gdje ne treba i
pazeći kako to dijete radi. Sve to, naravno, sukladno Zakonu, treba biti uz nazočnost trenera, tj. osobe
koja to smije i zna pravilno pokazati i učiniti.
Nakon što je dijete zadovoljilo znatiželju, postoje dvije mogućnosti:
- znatiželja je zadovoljena, nema više “tajne”. Dijete više nije zainteresirano za tatine ” igračke”
- dijete je zainteresirano, zanima ga – upišite ga u streljački klub i neka se bavi sportskim streljaštvom.
Ovo govorim iz osobnog iskustva, kao i iz iskustva mojih prijatelja koji također imaju oružje i čija
djeca, kao ni moje, nisu nikada napravila s oružjem ono što se ne smije.
Svi smo djeci objasnili da to nije igračka i da to ne smiju dirati (a uz to, oružje je i prije zakonske
obveze bilo pod “ključem”), djecu smo vodili na streljanu i omogućili im da probaju kako to izgleda, ali
u kontroliranim uvjetima, pod našim nadzorom.
Roditelji su ODGOVORNI za svoju djecu. No, ako roditelji ne poznaju osnovna sigurnosna pravila
rukovanja vatrenim oružjem, logično je da ni svoju djecu ne mogu tome ispravno podučiti.
