Zima je oštra i grize za lice i ruke, a noć vedra, gotovo bez vjetra. Svaki izlazak na čeku potencijalna je avantura, a nekoliko sati smrzavanja lako se prihvati. Čeka je stara i dobra, na kraju staze, s pogledom od preko 200 stupnjeva na kukuruzna polja i nešto šumice između njih. Polja su okružena gustom hrastovom šumom. Od najbližeg lovca udaljen sam nešto više od 300 metara i potpuno sam na kraju kanala.
Izvadim pušku, napunim je i zakočim, zatim podesim termalni nišan na čistu i preglednu sliku te minimalno povećanje. Končanica je čista i jasna. Strasser .30-06 lijepo je izrađen i praktičan karabin s kojim se lako rukuje i na manjoj čeki. Termalni nišan Pulsar Thermion LRF precizan je instrument na koji se možete osloniti, međutim, kao i svaki termalni ili noćni digitalni nišan, treba ga povremeno provjeravati kako bi se osiguralo da nula nije promijenjena. Speer zrno od 180 graina pokazalo se izvrsnim u lovu na svinje svih veličina. Upucan na 150 metara, karabin u potpunosti zadovoljava potrebe i okvire noćnog lova.
Sjednem na futrolu od puške i ponovno provjerim ruksak: lampa, nož, konop za izvlačenje divljači, rukavice, rezervne baterije za termalni uređaj i boca vode. Naravno, termosicu s toplim čajem sam zaboravio – a dobro bi došla ove noći. Podesim termalni dvogled Accolade i namjestim ga za čisto promatranje do 300 metara oko sebe. Kad pronađem najbolju kvalitetu slike, blago zatamnim prikaz i povećam kontrast, da bih imao sigurnost pri osmatranju, a da mi unutarnje svjetlo ne smeta oku. Namještam se tako da osjetim škripanje dasaka ispod sebe i što više ublažim zvukove kretanja i stajanja na čeki. Nema gore stvari od neželjene buke kad je divljač u blizini.
Nakon nekoliko minuta sve se smiri i noćni život krene svojim tokom. Odmah iza prvog mraka, nekoliko komada srneće divljači iziđe iz šume, graciozno preskoči kanal i krene u potragu za hranom po pokošenim kukuruznim poljima. Ubrzo iza njih, mršava lisica počne patrolirati ledinom, pa nakon nekoliko neuspjelih skokova odustane od lova na miševe kojih je bilo posvuda. Pravi festival miševa – termalni delirij. Otkako koristim termalni osmatrač, vidim koliko tih malih štetočina zapravo ima, i čudi me da ijedno zrno kukuruza ostane nedirnuto.
Nakon pola sata bez uzbuđenja, pojavi se debeli jazavac koji se odšetao u grmlje kraj potoka. I čaplje su aktivne, love žabe, kao i neumorne sove koje u tišini nadlijeću polja i kupe neoprezne miševe što se penju po strništu. Nikad nije dosadno ako pažljivo promatraš.
Nakon nekoliko sati hladnoća se osjeti sve dublje. U 21:20 buku razvali tišinu — negdje kilometar od mene neki je lovac pucao na svinje koje su pokušale prijeći u polje iz branjevine. Još jedna štetočina manje, a lovac je pošteno odradio svoj posao čuvara usjeva od snalažljivih svinja.
Uvijek posvećujem više vremena mjestima s kojih je najvjerojatniji izlazak divljači i polako skeniram dio po dio. Pregledam ostatak polja i vratim se na početnu poziciju. Još jedan sat hladnoće prolazi polako. Mjesec je pun i snažan, vidljivost izvrsna, a snijeg i led dodatno pomažu.
Par minuta kasnije golim okom primjećujem crnu mrlju kako se odvaja od grmlja. Termal brzo potvrđuje – srednje velik vepar. Kreće se uz vanjski rub trave i grmlja, povremeno nestaje iz vida. Pratim ga pažljivo; udaljen je između 150 i 180 metara, što je izvan moje sigurne zone pogotka. Čekam. On osmatra, zatim nestane u travi. Minute prolaze, a njega nema. Usamljeni veprovi su lukavi, imaju izvrsno strpljenje i nos za nevolju koju brzo osjete.
Ubrzo ga ponovno primjećujem – nekih 50 metara dalje, na putu prema sredini polja. Izgleda da se vratio i odlučio prijeći polje na drugom mjestu. Predaleko je – prilika propada jer se udaljava i nema namjeru vratiti. Javljam lovniku da ga vidim, ali da je daleko.
Vepar se smirio i pretražuje kukuruz, povremeno spušta glavu, jede, djeluje opušteno. Ovo mi je možda jedina prilika. Kad bih mu mogao prići bliže, mogao bih i pucati. Šaljem poruku lovniku i pitam smijem li napustiti čeku i približiti mu se. Nakon minute odgovara: dopušteno, ali samo unutar kruga između tri prazne čeke, nekih 150 metara oko mene, među kojima je strnište koje vepar pretražuje. Ostali lovci su na drugoj strani, pa nema opasnosti.
Brzo uzimam pušku i ruksak, polako se spuštam s čeke i krećem stazom prema vepru. Između nas je šumarak koji moram zaobići, pa lagano poljskom stazom napredujem koliko mogu bliže. Kad sam stigao na rub šume, vidim ga – još je tu, bezbrižno se hrani. Vjetar mi ide u lice, ali moram paziti: led puca pod nogama i odaje moj položaj. Krećem se sporo, gazeći travu lagano poput krivolovca. Napredujem polako, a on i dalje ne sluti ništa.
Dolazim do kraja staze i stare poljske pričeke koja se nagnula. Ne mogu dalje – led je posvuda, a iza pričeke kanal s vodom. Još 40 minuta i lov će biti gotov, moram se vratiti i javiti lovniku.
Odjednom vepar mijenja smjer, potrči nekoliko metara, zatim se okrene prema meni i podiže glavu. Vidim mu nos i uši na oprezu, rep nervozno titra. Ne mičem se, ne dišem. Kad spusti glavu, odlažem ruksak, naslanjam pušku na gredu pričeke i aktiviram nišan. Daljina 145 metara. Čekam bolji položaj za siguran hitac.
Thermion je tih, a LRF precizan. Slika kroz nišan savršeno je čista pa povećavam uvećanje i ponovno mjerim – 138 metara. Zauzimam čvrst stav, nišan usmjeravam prema grudnom košu mete. Tiho otkočim, pažljivo nanišanim. Meta mirna, nesvjesna moje blizine i namjere. Končanicu postavljam točno na željeno mjesto – i puštam zvijer iz cijevi.
Metak para tišinu, a dvostruki udarac odjekne kad zrno prođe kroz prsa i zabije se u zemlju. Vepar posrne, napravi nekoliko koraka i padne trzajući zadnjim nogama. Izbacujem metak iz cijevi, zatvarač klizne i ponovno puni oružje dok dvogledom promatram palu divljač. Ubrzo sve utihne.
Nazovem lovnika i prijavim ulov i mjesto odstrjela. Kaže mi da ostanem na mjestu i lampom signaliziram kad vidim dolazeće vozilo. Prilazim bliže, ispraznim pušku i pregledam odstrijel. Vepar je već otputovao na vječna kukuruzna polja, a ja sam sretan što sam uspio – od poluprilike stvorio sam doživljaj.
Metak je čisto odradio posao – široka rana, zaustavljen na lopatici s druge strane. Nakon pola sata stiže pomoć, brzo ga tovarimo, prevozimo u hladnjaču, uzimamo uzorke za veterinara i gulimo. Uspješna zimska noć – pet lovaca, dvije odstrijeljene svinje.
Za noćni lov potrebno je strpljivo promatranje, pažljiv pregled terena i obraćanje pozornosti na najmanje sitnice i promjene u vremenu ili ponašanju divljači. Dobra i sigurna oprema, koja na lovnim udaljenostima omogućuje čist pogled i pravilnu procjenu vrste, težine i spola divljači, presudna je za etičan odstrjel. U noćnim uvjetima udaljenosti su varljive i često dovode do promašaja ili ranjavanja. Mjerači daljine znatno pomažu u izbjegavanju pogrešaka i nepotrebnog stradavanja životinja. Potraga za ranjenom divljači usred noći mukotrpan je, ali i opasan posao – zato ga je najbolje izbjeći, držeći se lovnih pravila, vlastitih mogućnosti i strpljenja dok ne dođe pravi trenutak za siguran i etičan odstrjel.
Goran Pehar, 2025